Papa Franjo: "Isus, žedan ljubavi, ljubavlju gasi našu žeđ"

Draga braćo i sestre, dobar vam dan!

Evanđelje nam ove nedjelje predstavlja jedan od najljepših i najfascinantnijih Isusovih susreta, onaj sa Samarijankom (usp. Iv 4,5-42). Isus i učenici zastaju kraj bunara u Samariji. Dolazi žena i Isus joj kaže: ''Daj mi piti'' (r. 8). Htio bih se zadržati upravo na ovom izrazu: ''Daj mi piti''.

Prizor nam prikazuje žednog i umornog Isusa koji pušta Samarijanku da ga u najtoplije doba dana, u podne, nađe na zdencu i poput prosjaka traži okrepu. To je slika Božjeg poniženja: u Isusu je Bog postao jedan od nas; žedan poput nas, pati od iste vrućine. Promatrajući ovaj prizor, svatko od nas može reći: ''Gospodin, Učitelj, koji govori, traži od mene piti. On je, dakle, žedan kao i ja. On ima moju žeđ. Zaista si mi blizu, Gospodine! Vezan si za moje siromaštvo... uzeo si me s dna, s najniže točke moga bića, gdje me nitko ne dotiče'' (P. MAZZOLARI, La Samaritana, Bologna 2022, 55-56). Isusova žeđ, naime, nije samo tjelesna, ona izražava najdublju žeđ našeg života: to je prije svega žeđ za našom ljubavlju. I izronit će na vrhuncu muke, na križu; tamo će Isus prije smrti reći: ''Žedan sam'' (Iv 19,28).

Ali Gospodin koji traži piti, daje piti: susrevši Samarijanku, On joj govori o živoj vodi Duha Svetoga, a s križa izlijeva svoju krv i vodu iz probodena boka (usp. Iv 19,34). Isus, žedan ljubavi, ljubavlju gasi našu žeđ. I s nama čini kao sa Samarijankom: dolazi nam ususret u svakodnevnom životu, dijeli našu žeđ, obećava nam živu vodu koja čini da u nama izvire život vječni (usp. Iv 4,14).

''Daj mi piti.'' Postoji i drugi aspekt. Ove riječi nisu samo Isusova molba Samarijanki, nego poziv – ponekad i tih – koji nam se svaki dan javlja i traži da se brinemo za tuđu žeđ. ''Daj mi piti'' govore nam oni – bilo u obitelji, na poslu, na drugim mjestima gdje se često nalazimo – koji su žedni blizine, pažnje, slušanja; govore nam oni koji su žedni Božje Riječi i trebaju pronaći oazu u Crkvi gdje će se napiti vode. ''Daj mi piti'' vapaj je našeg društva u kojem žurba, trka za ostvarenjem i ravnodušnost stvaraju suhoću i unutarnju prazninu. I – ne zaboravimo – ''daj mi piti'' vapaj je tolike braće i sestara kojima nedostaje vode za život, dok nastavljamo zagađivati i nagrđujemo naš zajednički dom, pa je i on, iscrpljen i sasušen, žedan.

Suočeni s tim izazovima, Evanđelje danas svakome od nas nudi živu vodu koja nas može učiniti izvorom okrepe za druge. I tada, poput Samarijanke, koja je ostavila svoju amforu na zdencu i otišla pozvati ljude iz sela (usp. r. 28), ni mi više ne ćemo misliti samo na utaživanje svoje žeđi, već ćemo, s radošću što smo susreli Gospodina, moći utažiti žeđ drugih; moći ćemo razumjeti njihovu žeđ i podijeliti ljubav koju nam je On darovao. Danas se stoga možemo zapitati: žeđam li za Bogom, shvaćam li da mi je Njegova ljubav potrebna kao voda za život? I brinem li se za tuđu žeđ?

Neka nas Djevica Marija zagovara i podupire na putu!