Papa Franjo: 'Kristova ljubav ima snagu privući i mijenjati čovjekovo srce'
Promatrati Pavlov popis prikladna je duhovna vježba, kako bismo vidjeli odgovaraju li naša djela djelima koja su plod djelovanja Duha Svetoga i donose li plodove.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Propovijedanje svetog Pavla u potpunosti je usredotočeno na Isusa i Njegovo vazmeno otajstvo. Apostol se predstavlja kao navjestitelj Krista, Krista raspetoga (usp. 1 Kor 2,2). Galaćane, koji se nalaze u napasti temeljiti svoju religioznost na obdržavanju propisa i tradicije, podsjeća da se središte spasenja nalazi u vjeri: u smrti i uskrsnuću Gospodinovu. To čini stavljajući pred njih stvarnost križa.
Piše: 'O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti.' (Gal 3,1).
I danas mnogi ne traže pravoga Boga, već religiozne sigurnosti, ne primajući u potpunosti Boga ljubavi, već usredotočujući se na rituale i propise. Zbog toga Pavao od Galaćana traži da se vrate onomu što je suštinsko, da gledaju na Boga koji u Kristu raspetome daje život. Daje im svjedočanstvo u prvom licu: 'S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.' (Gal 2,20). Na kraju poslanice ističe: 'Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista' (6,14).
Ako izgubimo nit duhovnog života, ako nas pritišće pregršt problema i misli, prihvatimo Pavlov savjet: stavimo se pred Krista raspetoga. Uzmimo raspelo u ruke, držimo ga blizu srca; ili mu se klanjajmo u Euharistiji, gdje je Isus razlomljen za nas, Raspeti Uskrsli; gdje se nalazi Božja moć koja u naša srca izlijeva svoju ljubav.
Vođeni riječju svetog Pavla, učinimo još jedan korak. Upitajmo se: što se događa kada u molitvi susretnemo Krista raspetoga? Događa se ono što se događa podno križa: Bog predaje svoj Duh (usp. Iv 19,30), daruje svoj život. Duh, koji izvire iz Isusove Pashe, princip je duhovnog života. On mijenja srce: ne naša djela, već djelovanje Duha Svetoga u nama! On vodi Crkvu, djeluje kada i kako želi, a mi smo pozvani na poslušnost Njegovu djelovanju.
Osim toga, upravo je djelovanje Duha Svetoga, koji je sišao na sve, i Njegova milost koja je djelovala a da nikoga nije isključila, i sumnjičave učenike uvjerilo da je Isusovo evanđelje namijenjeno svima, a ne samo povlaštenima. Život zajednice obnavlja se u Duhu Svetomu; zahvaljujući Njemu, hranimo naš kršćanski život i nastavljamo naš duhovni boj.
Upravo je duhovna borba još jedna važna tema Poslanice Galaćanima. Apostol predstavlja dvije suprotne strane: s jedne strane nalaze se 'djela tijela', a s druge 'plod Duha'. Što su djela tijela? To su djela koja su suprotna Duhu Božjemu. Apostol ih naziva djelima tijela ne zbog toga što je ljudsko tijelo u sebi loše ili zlo; naprotiv, vidjeli smo da ustraje na realizmu ljudskog tijela koje je bilo pribijeno na križ. Tijelo je riječ koja upućuje na zemaljsku dimenziju čovjeka, koji je zatvoren u sebe sama, u horizontalni život, u kojem se slijede svjetovni instinkti i u kojem se zatvaraju vrata Duhu koji nas uzdiže i otvara prema Bogu i drugima.
Tijelo također podsjeća da sve stari prolazi i trunu, dok Duh daje život. Pavao stoga navodi djela tijela, koja se odnose na egoističnu spolnost, vračanje i idolatriju, i na djela koja narušavaju međuljudske odnose, kao što su: 'svađa, ljubomora, razdori, strančarenja, zavist…' (usp. Gal 5,19-21).
'Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.' (Gal 5,22). 'Koji su god u Krista kršteni, Kristom su se zaodjenuli.' (Gal 3,27), te su pozvani tako i živjeti.
Promatrati Pavlov popis prikladna je duhovna vježba, kako bismo vidjeli odgovaraju li naša djela djelima koja su plod djelovanja Duha Svetoga i donose li plodove. Prva tri ploda Duha jesu: ljubav, radost i mir; u tome se vidi da je osoba potaknuta djelovanjem Duha Svetoga.
Apostolovo naučavanje u našim zajednicama predstavlja izazov. Ponekad ljudi koji pristupaju Crkvi imaju dojam da ih okružuje gusta mreža zapovijedi i propisa. No, u stvarnosti, ne možemo upoznati ljepotu vjere u Isusa Krista polazeći od propisa i moralnog poretka, koji, granajući se i šireći se, može dovesti do zaboravljanja izvorne plodnosti ljubavi, hranjene molitvom koja donosi mir i radosno svjedočanstvo. Na isti način, život Duha koji je vidljiv u sakramentima, ne smije biti ugušen birokratizmom koji sprječava djelovanje milosti Duha, autora obraćenja čovjekova srca.
Dakle, potaknuti lahorom Duha ljubavi, imamo veliku odgovornost naviještati Krista raspetoga i uskrsloga. Samo ta ljubav ima snagu privući i mijenjati čovjekovo srce.
