Papa Franjo: "Mediteran mora biti poruka nade"

Draga braćo i sestre!

Krajem prošlog tjedna boravio sam u Marseilleu kako bih sudjelovao u završetku 'Rencontres Méditerranéennes'' – Mediteranskih susreta, u kojima su sudjelovali biskupi i gradonačelnici mediteranskog područja, zajedno s brojnim mladima, kako bi njihov pogled bio otvoren budućnosti. I doista, događaj u Marseilleu nosio je naziv ''Mozaik nade''. To je san, to je izazov: da Mediteran ponovno vrati svoj poziv, da bude radionica, mjesto stvaranja civilizacije i mira.

Znamo da je Mediteran kolijevka civilizacije, kolijevka za život! Nedopustivo je da postane grobnica, pa čak ni mjesto sukoba. Sredozemno more najveća je suprotnost sukobu civilizacija, ratu, trgovini ljudima. Upravo je suprotno: Mediteran povezuje Afriku, Aziju i Europu; sjever i jug, istok i zapad; ljude i kulture, narode i jezike, filozofije i religije. Naravno, more je uvijek na neki način ponor koji treba nadići, a može postati i opasan. Ali njegove vode čuvaju blago života, njegovi valovi i njegovi vjetrovi nose čamce svih vrsta.

S njegove istočne obale prije dvije tisuće godina krenulo je Evanđelje Isusa Krista. To se, naravno, ne događa čarolijom i ne postiže se jednom zauvijek. Plod je to putovanja na kojemu je svaka generacija pozvana proći dionicu, čitajući znakove vremena u kojem živi.

Susret u Marseilleu uslijedio je nakon sličnih održanih u Bariju 2020. te u i u Firenci prošle godine. To nije bio izolirani događaj, već korak naprijed na ruti, koja ima svoje početke u Mediteranskim razgovorima koje je organizirao gradonačelnik Giorgio La Pira, u Firenci, krajem 1950-ih. Korak naprijed kako bi se danas odgovorilo na poziv koji je uputio sveti Pavao VI. u svojoj enciklici ''Populorum progressio'', da promiče ''ljudskiji svijet za sve, svijet u kojem svatko ima nešto za dati i primiti, bez da napredak nekih predstavlja prepreku razvoju drugih" (br. 44).

Što je proizišlo iz događaja u Marseilleu? Ishod je pogled na Mediteran koji bih ja definirao kao jednostavno ljudski, ne ideološki, ne strateški, ne politički korektan ni instrumentalan, već ljudski, odnosno sposoban reflektirati sve na primarnu vrijednost ljudske osobe i njezino nepovredivo dostojanstvo. Istovremeno se pojavio pogled pun nade. To je danas vrlo iznenađujuće: kada slušate svjedoke koji su prošli kroz neljudske situacije ili su ih dijelili, i baš od njih dobivate "ispovijed nade"  i pogled bratstva.

Braćo i sestre, ta nada, to bratstvo ne može i ne smije "ispariti, nestati", ne, naprotiv ono se mora organizirati, materijalizirati u dugoročnim, srednjoročnim i kratkoročnim akcijama. Tako da ljudi, potpuno dostojanstveno, biraju hoće li emigrirati ili ne. Mediteran mora biti poruka nade.

Ali, postoji još jedan dodatni aspekt: moramo vratiti nadu našim europskim društvima, posebno novim generacijama. Zapravo, kako možemo primiti druge ako najprije nemamo otvoren horizont prema budućnosti? Kako se mladi bez nade, zatvoreni u svoje privatne živote, zabrinuti za upravljanje svojom nesigurnošću, mogu otvoriti susretu i dijeljenju? Naša društva, tako često bolesna od individualizma, konzumerizma i praznih izbjegavanja, trebaju se otvoriti, snabdjeti kisikom dušu i duh, a onda će moći vidjeti krizu kao priliku i suočiti se s njom na pozitivan način.

Europa treba ponovno otkriti strast i entuzijazam, a u Marseilleu mogu reći da sam ih našao: u njezinu pastiru, kardinalu Avelineu, u svećenicima i posvećenim osobama, u vjernicima laicima koji se bave milosrđem, obrazovanjem, u Božjem narodu koji je pokazao veliku toplinu na Misi na stadionu ''Vélodrome''.

Zahvaljujem svima njima i Predsjedniku Republike koji je svojom nazočnošću pokazao pažnju cijele Francuske prema događaju u Marseilleu. Neka Djevica Marija, koju ljudi u Marseilleu časte kao Notre Dame de la Garde – Majka Božja od Straže, prati put naroda Sredozemlja, da bi ova regija postala ono što je oduvijek bila pozvana biti: mozaik civilizacije i nade.