Papa Franjo: "Misionar je velik kada ide"

Katehezu pape Franje prenosimo u cijelosti.

Nastavljamo naš hod kroz kateheze promatrajući uzorne primjere apostolske revnosti. Sjetimo se da govorimo o evangelizaciji, apostolskom žaru, o širenju Isusovog imena. Kroz povijest su postojale brojne žene i muškarci koji su svojim primjerom života to činili. Danas, kao primjer, uzimamo svetog Franju Ksaverskog, koji se s pravom smatra, neki kažu, najvećim misionarom modernog doba. No ne možemo reći tko je najveći a tko najmanji. Ima puno skrivenih misionara koji danas čine puno više nego sv. Franjo Ksaverski. On je zaštitnik misija kao i sv. Terezija od Djeteta Isusa. Misionar je velik kada ide. Ima puno, jako puno svećenika, laika, časnih sestara koji idu u misije, i iz Italije. Mnogi od vas, ja to vidim kada čitam život nekog svećenika, kao kandidata za biskupsko imenovanje: živio 10 godina u misiji u nekoj zemlji. To je velika stvar: otići iz vlastite domovine kako bi propovijedao evanđelje i apostolski žar. Upravo to trebamo njegovati. Gledajući primjere tih žena i muškaraca i mi  učimo.

Franjo je rođen u plemićkoj obitelji iz Navarre, u sjevernoj Španjolskoj, 1506. godine. Otišao je studirati u Pariz. Bio je svjetovni mladić, inteligentan, dobar ali svjetovan. Tamo upoznaje Ignacija Loyolskog koji mu pomaže da prođe duhovne vježbe. Franjo mijenja svoj život, napušta svjetovnu karijeru kako bi postao misionar. Postaje isusovac, polaže zavjete, zatim biva zaređen za svećenika i odlazi evangelizirati. Šalju ga na istok. Misionari koji su bili poslani na Istok išli su u tada nepoznati svijet. Franjo ide jer je bio pun apostolskog žara.

Prvi iz velike skupine strastvenih misionara kreće na put, spremni podnijeti velike poteškoće i opasnosti, kako bi došli u zemlje i susreli ljude potpuno nepoznatih kultura i jezika. Bili su vođeni samo snažnom željom da ljudi upoznaju  Isusa Krista i njegovo Evanđelje.

Za nešto više od jedanaest godina Franjo ostvaruje izvanredan posao. Bio je više manje 11 godina misionar. Putovanje brodom u to je vrijeme bilo vrlo teško i opasno. Mnogi su umrli na putu zbog brodoloma ili bolesti. I danas na žalost ljudi umiru jer ih mi ostavljamo da umru na Mediteranskom moru. Franjo provodi na brodovima više od tri i pol godine, trećinu cjelokupnog trajanja njegove misije. Na brodovima boravi više od tri i pol godine kako bi otišao u Indiju, zatim u Japan. U pokretu je! 

Dolaskom u Gou, Indiju, glavni grad portugalskog istoka, kulturno i trgovačko središte, Franjo Ksaverski tamo postavlja svoju bazu, ali nije tu stao. Odlazi evangelizirati siromašne ribare južne obale Indije, podučava djecu katekizmu i molitvama, krsti i njeguje bolesne. Tijekom noćne molitve na grobu apostola svetog Bartolomeja, osjeća da mora otići izvan Indije. Već započeti posao ostavlja u dobrim rukama i hrabro isplovljava prema Molučkim otocima, najudaljenijim otocima indonezijskog arhipelaga. Za te ljude, misionare, nije bilo horizonta, išli su preko horizonta. Kako su bili hrabri ti sveci misionari! I današnji misionari su hrabri. Ne idu 3 mjeseca brodom već zrakoplovom 24 sata ali tamo je onda isto: prolaze puno kilometara, probijaju se kroz šume. 

Tamo, na Molučkim otocima, Franjo katekizam pretače u stihove na domaćem jeziku i podučava ga pjevajući. Kakvi su njegovi osjećaji saznajemo iz njegovih pisama. On piše: «Opasnosti i patnje, prihvaćene dragovoljno i isključivo iz ljubavi i služenja Bogu našemu Gospodinu, bogato su blago velikih duhovnih utjeha. Ovdje bi čovjek za nekoliko godina mogao izgubiti oči od previše suza radosnica!» (20. siječnja 1548.). Plakao je od radosti, gledajući djela Gospodnja.

Jednog dana u Indiji susreće Japanca koji mu priča o svojoj dalekoj zemlji u koju još nijedan europski misionar nije otišao. Franjo Ksaverski je imao apostolski nemir da ide dalje i dalje. Odlučuje otići što je prije moguće i tamo stiže nakon pustolovnog putovanja džunkom  (kineska splav) jednog Kineza. Tri godine u Japanu su jako teške, zbog klime, suprotstavljanja i nepoznavanja jezika, ali i ovdje će posijano sjeme donijeti obilan plod. Bio je veliki sanjar.

U Japanu Franjo Ksaverski shvaća da je odlučujuća zemlja za misiju u Aziji bila jedna druga: Kina. Svojom kulturom, svojom poviješću, svojom veličinom ostvarila je prevlast nad tim dijelom svijeta. I danas je Kina dominantna, bogata kulturom, s velikom i lijepom poviješću. Stoga se vraća u Gou i nedugo zatim ponovno se ukrcava nadajući se da će moći ući u Kinu. Ali njegov plan propada: on umire na vratima Kine, na malom otoku Sancianu, uzalud čekajući da se uspije iskrcati na kopno u blizini Cantona. 

Umire 3. prosinca 1552., u potpunoj napuštenosti. Uz njega je bio i bdio nad njim samo jedan Kinez. Tako završava ovozemaljski put Franje Ksaverskog. Ostario je, koliko je ono godina imao? Osamdeset? Ne! Imao je samo četrdeset i šest godina. Potrošio je život u misijama, s puno žara. Krenuo je iz kulturne Španjolske i dolazi i umire pred velikom zemljom, Kinom, praćen jednim Kinezom. Tako simbolično!  

Njegovo vrlo intenzivno djelovanje uvijek je bilo sjedinjeno s molitvom, sjedinjenjem s mističnim i kontemplativnim Bogom. Nikada nije napuštao molitvu jer je znao da je u njoj snaga. Gdje god je bio, jako se brinuo za bolesnike, siromahe i djecu. Nije bio misionar aristokrat. Bio je uvijek sa najpotrebitijima, s djecom kojoj je prenosimo vjeru kroz pouke. Išao je siromašnima i bolesnima. Išao je na granice egzistencije i tu je rasla njegova veličina. Kristova je ljubav bila snaga koja ga je gurala da ide u najudaljenije krajeve, uz stalne nevolje i opasnosti, nadvladavajući neuspjehe, razočaranja i obeshrabrenja, dapače, dajući mu utjehu i radost u nasljedovanju i služenju Kristu do kraja.

Sveti Franjo Ksaverski koji je učinio tako velika i brojna  djela, u siromaštvu i s puno hrabrosti neka i nama da bar malo toga žara kako bi živjeli i naviještali Evanđelje. Brojni mladi koji su u današnjem vremenu puni nemira i ne znaju što s tim nemirom učiniti neka pogledaju Franju Ksaverskog. Pogledajte horizont svijeta, pogledajte narode koje su u velikoj potrebi, pogledajte tolike ljude koji trpe, koji imaju potrebu upoznati Isusa. Idite! Budite hrabri! I danas ima hrabrih mladih. Tu mislim na brojne misionare u Papui Novoj Gvineji, mislim na moje mlade prijatelje koji su tamo u biskupiji. Svi oni mladi koji su otišli evangelizirati po primjeru Franje Ksaverskog. Neka nam Gospodin svima da radost evangeliziranja; radost pronošenja te tako lijepe poruke koja donosi radost nama i svima kojima dolazimo.  Hvala