Papa Franjo: ''Moramo biti čuvari svoga srca''

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas bih želio uvesti u ciklus, novi ciklus kateheza na temu mana i vrlina. A možemo krenuti od samog početka Biblije, gdje Knjiga Postanka, kroz priču o praroditeljima, prikazuje dinamiku zla i kušnje. Tu mislimo na raj zemaljski. U idiličnoj slici koju predstavlja Edenski vrt pojavljuje se lik koji postaje simbol kušnje: zmija. Taj lik zavodi. Zmija je podmukla životinja: kreće se sporo, puzajući po tlu, a ponekad se i ne primijeti njezina prisutnost koja je tiha jer se uspijeva dobro uklopiti u okolinu. Nadasve je zato opasna.

Kad započinje dijalog s Adamom i Evom, dokazuje da je i profinjen dijalektičar. Započinje kao što zli tračevi počinju, zlobnim pitanjem: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" (Post 3,1). Rečenica je lažna: Bog je u stvarnosti ponudio muškarcu i ženi sve plodove vrta, osim onih s određenog stabla: stabla spoznaje dobra i zla. Ova zabrana nema za cilj zabraniti čovjeku korištenje razuma, kako se ponekad krivo tumači, već je mjera mudrosti. Kao da kaže: prepoznaj granicu, nemoj se osjećati gospodarom svega, jer oholost je početak svih zala. Stoga Bog postavlja praroditelje za gospodare i čuvare stvorenja, ali želi ih sačuvati od pretpostavke svemoći, da sami sebe učine gospodarima dobra i zla, što je napast, vrlo ružna napast i danas. Ovo je najopasnija zamka za ljudsko srce!

Kao što znamo, Adam i Eva nisu mogli odoljeti zmijinu iskušenju. Ideja o ne tako dobrom Bogu, koji ih je želio držati pokornima, uvukla se u njihove umove: otuda krah svega. 

Ovim pripovijestima Biblija nam tumači da zlo ne počinje u čovjeku na senzacionalan način, kada je neko djelo očito, nego puno ranije, kada se čovjek počeo njime poigravati, gajiti ga u mašti i mislima, te je na kraju uhvaćen u zamku njegova laskanja. Abelovo ubojstvo nije počelo bačenim kamenom, već ljutnjom koju je Kajin na žalost gajio, zbog čega je postao čudovište u sebi. I u ovom slučaju Božje preporuke ne koriste.

S đavlom nikad ne treba raspravljati. S njim nikada ne treba diskutirati. Isus nikada nije razgovarao s đavlom, već ga je istjerao. Kad ga je đavao napastovao u pustinji, nije s njim započeo razgovor, već je odgovorio riječima Svetog pisma: Božjom riječju. Pazite! Đavao je zavodnik. S njim nikada ne treba razgovarati jer on je lukaviji od svih nas i zato ćemo nastradati. Kad nam dođe napast, nikada ne treba razgovarati s njim. Zatvorite vrata, prozore, srce. Tako ćemo se obraniti pred zavodnikom.  Lukav je i inteligentan. Pokušao je napastovati Isusa  biblijskim citatima i tako se pravio velikim teologom. S đavlom se ne razgovara! Jeste li dobro ovo razumjeli? Pazite, jer s đavlom se ne razgovara. I s napašću se ne treba ulaziti u koštac, s napašću se ne razgovara. Ako dođe napast, zatvorimo vrata, čuvajmo srce.  

Moramo biti čuvari svoga srca, zato ne treba razgovarati s đavlom. To je preporuka koju nalazimo kod raznih otaca i svetaca: čuvati srce! Čuvati srce. Trebamo moliti za tu milost čuvanja srca. to je mudrost: kako čuvati srce. Neka nam Gospodin pomogne u tom poslu. Onaj tko čuva vlastito srce, čuva blago. 

Braćo i sestre, naučimo čuvati srce! Hvala.