Papa Franjo na Angelusu: 'Bog pobjeđuje zlo u svijetu ponizujući se'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas slavimo Krštenje Gospodinovo. Prije nekoliko dana slavili smo pohod mudraca Djetetu Isusu; sada ga vidimo odraslog na obalama Jordana. Liturgija čini taj skok od otprilike 30 godina, iz čega doznajemo jednu stvar: bile su to godine skrivenog života, koje je Isus proveo u obitelji, u poslušnosti roditeljima, učeći i radeći. Zapanjujuće je to što je većinu svoga života na zemlji Gospodin tako proveo, živeći svakodnevni život, bez isticanja. Lijepa je to poruka za nas: otkriva nam veličanstvenost svakidašnjice, važnost koju u Božjim očima ima svaki čin i trenutak života, čak i onaj najjednostavniji i skriveni.

Nakon ovih 30 godina skrivenog života započinje Isusov javni život. I započinje upravo krštenjem u rijeci Jordanu. Zašto se Isus dao krstiti? Ivanovo krštenje sastojalo se u pokorničkom činu, bio je to znak želje za obraćenjem, moleći oprost za vlastite grijehe. Isusu to zasigurno nije bilo potrebno. Naime, Ivan Krstitelj tomu se pokušao oprijeti, no Isus je ustrajao. Zašto? Jer želi biti uz grješnike; zato čeka u redu s njima i vrši isti taj čin. Silazi u rijeku kako bi uronio u naše okolnosti. Krštenje zapravo znači upravo 'uranjanje'. Prvoga dana svoje službe Isus nam tako nudi svoj 'proglas o postupanju'. Poručuje nam da nas ne spašava odozgor, nekom odlukom vladara ili nasilnim činom, već tako što nam dolazi ususret,  uzimajući na sebe naše grijehe. Eto kako Bog pobjeđuje zlo u svijetu: ponizujući se i preuzimajući ga na sebe. To je način na koji i mi možemo pridizati druge: ne sudeći, ne nametanjem rješenja, već svojom blizinom, supatnjom, dijeleći Božju ljubav.

Nakon ovog samilosnog Isusovog čina događa se nešto izvandredno: otvara se nebo i konačno se objavljuje Presveto Trojstvo. Duh Sveti silazi u obliku goluba te Otac govori Isusu: 'Ti si Sin moj, ljubljeni'. Bog se objavljuje onda kad se pojavljuje milosrđe, to je Njegovo lice. Isus postaje poslužitelj grješnika i biva proglašen Sinom; saginje se k nama te Duh Sveti silazi na Njega. Ljubav priziva ljubav. To vrijedi i za nas: u svakom činu služenja, u svakom djelu milosrđa koje vršimo Bog se objavljuje, i Njegov pogled spušta se na ovaj svijet.

No, već i prije nego što bilo što učinimo, naš je život obilježen milosrđem koje se spustilo na nas. Kada se to dogodilo? Upravo na dan našega krštenja. Tada smo bili uronjeni u ljubav za nas umrlog i uskrslog Krista. Tada smo primili dar Duha Svetoga.

Gospa, kojoj ćemo se sada moliti, neka nam pomogne očuvati našu krsnu osobnost, koja je temelj vjere i života.