Papa Franjo: "Ne smijemo nikada odustati od evangelizacije"

14.

Svjedoci: sveti Andrija Kim Taegon
24. svibnja 2023.
Čitanje: Mt 10,24-25.27

Draga braćo i sestre, dobar dan!
U ovom nizu kateheza stavljamo se u školu nekih svetaca i svetica koji nas, kao uzorni svjedoci, uče apostolskoj revnosti. Podsjetimo se da govorimo o apostolskom žaru, revnosti. To je ono što bismo mi trebali imati u naviještanju Evanđelja. 

Veliki primjer strasti za evangelizacijom danas ćemo pronaći u vrlo dalekoj zemlji, to jest u korejskoj Crkvi. Gledamo mučenika i prvog korejskog svećenika, svetog Andriju Kima Taegona. On je prvi korejski svećenik. Znate li da su laici oni koji su prvi evangelizirali Koreju? Kršteni laici koji su prenosili vjeru. Nije bilo svećenika. Kasnije je bilo i svećenika, ali prvi koji su evangelizirali bili su laici. Bismo li mi bili sposobni učiniti takvo nešto? Razmislimo. To je zanimljivo.  Njegov je život bio i ostao rječito svjedočanstvo revnosti za naviještanje Evanđelja, strast za Evanđeljem. 

Prije otprilike 200 godina korejska je zemlja bila poprište vrlo teškog progona kršćanske vjere. Kršćani su bili proganjani i uništavani. Vjerovati u Isusa Krista, u Koreji u to vrijeme, značilo je biti spreman svjedočiti do smrti. U liku svetog Andrije Kima možemo istaknuti dva konkretna aspekta njegova života.

Prvi je način na koji se susretao s vjernicima. S obzirom na vrlo zastrašujući kontekst, svetac je bio prisiljen pristupati kršćanima na neuočljiv način, i uvijek u prisutnosti drugih ljudi. Kao da razgovaraju o vremenu. Zatim, da bi identificirao kršćanski identitet svog sugovornika, sveti Andrija poslužio se ovim sredstvima: prije svega, postojao je prethodno dogovoreni znak raspoznavanja: susrest ćeš se s kršćaninom i on će imati taj i taj znak raspoznavanja na odjeći ili u rukama. Nakon toga tajno je i potiho postavio pitanje: "Jesi li Isusov učenik?" Kako su razgovoru nazočili i drugi ljudi, svetac je morao govoriti tihim glasom, izgovarajući samo malo riječi, one najvažnije. Stoga je za Andriju Kima izraz koji sažima cijeli identitet kršćanina bio "Isusov učenik". ''Ti si Isusov učenik?'' pitao je, ali tiho, jer tamo je bilo opasno, zabranjeno biti kršćanin.

Doista, biti Gospodinov učenik znači slijediti ga, slijediti Njegov put. Stoga je kršćanin po svojoj naravi misionar i onaj koji svjedoči Isusa. Svaka kršćanska zajednica prima taj identitet od Duha Svetoga, pa tako i cijela Crkva, od dana Pedesetnice (usp. II. vatikanski sabor, dekret Ad gentes, 2). Upravo od Duha kojeg primamo rodila se strast za evangelizacijom. Taj veliki apostolski žar koji je dar Duha Svetoga. Pa čak i ako kontekst sredine nije povoljan, kao što je to bilo u Koreji za Andriju Kima, ona se ne mijenja, naprotiv, dobiva još veću vrijednost. Sveti Andrija Kim i drugi korejski vjernici pokazali su da svjedočanstvo Evanđelja dano u vremenima progona može donijeti puno ploda za vjeru.

Sada pogledajmo drugi konkretan primjer. Dok je još bio bogoslov, sveti Andrija morao je pronaći način da potajno dočeka svećenike misionare iz inozemstva. To nije bio lak zadatak jer je tadašnji režim svim strancima strogo zabranjivao ulazak na teritorij. Prije njega bilo je jako teško pronaći svećenika koji bi došao biti misionar. Misionarili su laici. Zamislite što je učinio sv. Andrija: jednom je hodao po snijegu, bez jela, toliko dugo da je iscrpljen pao na tlo, riskirajući da izgubi svijest i da se smrzne. U tom trenutku odjednom je čuo glas: "Ustani, hodaj!" Čuvši taj glas, Andrea se probudio, vidjevši kao sjenu nekoga tko ga je vodio.

Ovo iskustvo velikog korejskog svjedoka daje nam razumjeti vrlo važan aspekt apostolske revnosti: hrabrost da ustaneš kad padneš. Padaju li svetci? Da, od početaka. Sjetite se sv. Petra koji je gadno zgriješio, ali imao je snagu i Božje milosrđe i pridigao se. U sv. Andriji vidimo tu snagu: fizički je bio pao, ali dobio je snage da ide dalje i pronosi Poruku. Koliko god situacija bila teška, ponekad se doista čini da nema mjesta za evanđeosku poruku, ne smijemo odustati i ne smijemo odustati od provođenja onoga što je bitno u našem kršćanskom životu, a to je evangelizacija. Možemo pomisliti: ma, kako bih ja mogao evangelizirati, a gle ove velikane; ja sam malen i mi u svojoj malenosti možemo evangelizirati obitelj, prijatelje, govoriti o Isusu, evangelizirati srcem punim radosti i snage. A to nam daruje Duh Sveti. Pripremimo se primiti Duha Svetoga u nadolazećoj svetkovini Pedesetnice i zamolimo ga tu milost: milost apostolske hrabrosti, milost evangeliziranja, uvijek pronositi Isusovu poruku.