Papa Franjo: 'Obraćenje je milost koju treba izmoliti od Boga'
– Obraćenje podrazumijeva žaljenje za počinjene grijehe, želju da ih se riješimo s ciljem da ih zauvijek isključimo iz svog života – kazao je Sveti Otac.
Papa Franjo prije molitve Anđeoskog pozdravljenja na Trgu svetoga Petra, na drugu nedjelju došašća održao je svoj nagovor. Kazao je kako nam Evanđelje ove nedjelje predstavlja lik i djelo Ivana Krstitelja, koji je svojim suvremenicima ukazivao na put vjere koji je sličan putu što nam ga došašće predlaže: da se na Božić pripremimo primiti Gospodina.
– Radi se o hodu obraćenja. Što znači ta riječ 'obraćenje'? U Bibliji prije svega označava promjenu smjera i načina razmišljanja. U moralnom i duhovnom životu obratiti se znači dopustiti da se dogodi zaokret od zla prema dobru, od grijeha prema Božjoj ljubavi. To je ono što je naviještao Ivan Krstitelj koji je u Judejskoj pustinji 'krst obraćenja na otpuštenje grijeha'. Primanje krštenja bio je vanjski vidljivi znak obraćenja onih koji su slušali njegove propovijedi i koji su odlučivali vršiti pokoru. Ono se krštenje zbivalo uranjanjem u vodu, koje bi, međutim bilo uzaludno ako nije postojala želja za pokajanjem i promjenom života. Obraćenje podrazumijeva žaljenje za počinjene grijehe, želju da ih se riješimo s ciljem da ih zauvijek isključimo iz svog života. Da bi se isključio grijeh, potrebno je odreći se i svega onoga s čime je on povezan: svjetovni mentalitet, pretjerano isticanje udobnosti, ugode, blagostanja i bogatstva. Primjer ovakva odmaka također nam dolazi iz današnjeg Evanđelja u liku Krstitelja: on je čovjek strog, koji se odriče površnosti i traži ono bitno. To je prvi vid obraćenja: odvojiti se od grijeha i svjetovnosti – kazao je papa Franjo.
U nastavku podnevnog nagovora papa je kazao kako je drugi vid obraćenja tražiti Boga i Njegovo kraljevstvo. Istaknuo je kako napuštanje udobnosti i svjetovnog mentaliteta nisu svrha samom sebi, već im je cilj da se postigne nešto puno veće, to jest Kraljevstvo Božje, sjedinjenje s Bogom, prijateljstvo s Bogom.
– No, to nije lako jer mnogostruke su spone koje nas drže uz grijeh: nedosljednost, obeshrabrenost, zloća, štetno okruženje, loši primjeri. Često je preslab taj poticaj koji osjećamo za Gospodina i gotovo da se čini da Bog šuti; čini nam se daleka i nerealna utjeha koju nam obećava, poput slike vrijednog i poduzetnog pastira o kojem govori današnje čitanje iz Knjige proroka Izaije – napomenuo je Sveti Otac.
Napomeno je kako bi zbog toga bila napast reći da je pravo obraćenje nemoguće i, umjesto da se od svijeta obratimo k Bogu, u opasnosti smo ostati u 'živom pijesku' života, u osrednjosti. Zapitao se, što u takvim slučajevima možemo učiniti?
– Prije svega, moramo se sjetiti da je obraćenje milost koju treba odlučno izmoliti od Boga. Možemo se istinski obratiti u onoj mjeri u kojoj smo se otvorili ljepoti, dobroti i Božjoj nježnosti. Tada ćemo ostaviti sve što je lažno i prolazno zbog onoga što je istinito i lijepo i vječno. Presveta Djevica Marija, čiji ćemo blagdan slaviti prekosutra, neka nam pomogne u tome da se sve više odvajamo od grijeha i svjetovnosti kako bismo se otvorili Bogu, Njegovoj riječi i ljubavi koja preporađa i spašava – zaključio je Sveti Otac.
