Papa Franjo: "Oholost je samouzdizanje, preuzetnost, ispraznost"
Papinu katehezu izrečenu na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu u srijedu 6. ožujka 2024. prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnju katehezu pročitat će monsinjor, moj pomoćnik, jer sam još uvijek prehlađen i ne mogu dobro čitati. Hvala.
U našem ciklusu kateheza o manama i vrlinama danas dolazimo do posljednjeg poroka: oholosti. Stari Grci definirali su ju riječju koja bi se mogla prevesti kao "pretjeran sjaj". Zapravo, oholost je samouzdizanje, preuzetnost, ispraznost. Izraz se također pojavljuje u onom nizu mana koje Isus navodi kako bi objasnio da zlo uvijek dolazi iz čovječjeg srca (usp. Mk 7,22). Ohol je onaj tko misli da je puno više nego što stvarno jest; onaj tko snažno želi biti priznat kao veći od drugih, uvijek želi da se priznaju njegove zasluge, prezirući, pri tom, druge smatrajući ih inferiornijima od sebe.
Iz ovog prvog opisa vidimo da je mana oholosti vrlo bliska onoj taštini o kojoj smo govorili prošli put. Međutim, ako je taština bolest ljudskog ja, to je još uvijek infantilna bolest u usporedbi s pustoši koja dolazi s ohološću. Analizirajući ljudske ludosti, drevni su monasi prepoznali određeni red u nizu zala: počevši od najgrubljih grijeha, kao što je proždrljivost, da bi došli do najuznemirujućih čudovišta. Od svih poroka, oholost je velika kraljica. Nije slučajno da ju Dante u Božanstvenoj komediji stavlja upravo u prvi krug čistilišta: tko god se preda ovom poroku, daleko je od Boga, a dokidanje ovog zla zahtijeva vrijeme i trud, više nego bilo koja druga bitka u koju je kršćanin pozvan.
U stvarnosti, unutar ovog zla leži temeljni grijeh, apsurdna tvrdnja da smo poput Boga. Grijeh naših praroditelja, opisan u Knjizi Postanka, u svakom pogledu je grijeh oholosti. Napasnik im kaže: ''Onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo'' (Post 3,5). Duhovni pisci pažljiviji su u opisivanju posljedica oholosti u svakodnevnom životu, kako bi pokazali da ona uništava međuljudske odnose i kako bi naglasili da to zlo truje osjećaj bratstva koji bi naprotiv trebao ujediniti ljude.
Ovdje je, dakle, dugačak popis simptoma koji otkrivaju da je osoba podlegla mani oholosti. To je zlo s očitim fizičkim aspektom: ohola osoba je preponosita, ima "tvrd vrat", to jest, ima ukočen vrat koji se ne savija. Radi se o čovjeku koji s lakoćom prezire: ni za što izriče neopozive kazne drugima koji mu se čine potpuno nesposobnima. U svojoj aroganciji zaboravlja da nam je Isus u Evanđeljima dao vrlo malo moralnih propisa, no u jednom od njih pokazao se nepopustljivim: nikada ne sudite. Shvatiš da imaš posla s oholicom onda kada, upućujući joj malu konstruktivnu kritiku, ili posve bezazlenu primjedbu, reagira pretjerano, kao da je netko povrijedio njegovo veličanstvo: bjesni, viče, prekida odnose s drugima na ogorčen način.
Malo se može učiniti s osobom koja boluje od oholosti. S njom je nemoguće razgovarati, a još manje ispravljati ju, jer u konačnici ona više nije prisebna. Samo treba biti strpljiv s tom osobom, jer jednog dana njezina će se zgrada srušiti. Talijanska poslovica kaže: "Oholost ide na konju, a vraća se pješice". U Evanđeljima nalazimo da Isus ima posla s mnogo oholih ljudi i često je stavljao na vidjelo taj porok čak i kod ljudi koji su ga vrlo dobro skrivali. Petar se razmeće svojom odanošću na kušnji: ''Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću!'' (usp. Mt 26,33). No, uskoro će doživjeti iskustvo da bude poput ostalih, i on u strahu od smrti za koju nije ni slutio da može biti tako blizu. I tako će drugi Petar, onaj koji više ne diže nos, već gorko plače, biti izliječen od Isusa i konačno će biti sposoban podnijeti težinu Crkve. Prije je pokazivao pretpostavku kojom je bolje ne razmetati se; a sada je, suprotno tome, vjeran učenik kojeg, kako kaže prispodoba, gospodar može postaviti ''nad svim svojim imanjem'' (Lk 12,44).
Spasenje prolazi kroz poniznost koja je pravi lijek za svaki čin oholosti. U ''Veliča'' Marija pjeva o Bogu koji svojom snagom rasprši oholice umišljene. Beskorisno je ukrasti nešto Bogu, kao što se oholice nadaju učiniti, jer On nam u konačnici želi dati sve. Zbog toga apostol Jakov, svojoj zajednici ranjenoj unutarnjim previranjima koje potječu iz oholosti, piše ovako: ''Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost'' (Jak 4,6).
Zato, draga braćo i sestre, iskoristimo ovu korizmu da se borimo protiv naše oholosti.
Danas je ujedno i deset godina otkako je Laudato televizija emitirala prvu emisiju ''Papa s nama'' s našom voditeljcom Tanjom Maleš.
