Papa Franjo: ''Poštuj oca i majku'' – ljubav za proživljeni život

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, uz pomoć Riječi Božje, otvaramo prolaz kroz krhkost starosti starije osobe, obilježene na poseban način iskustvima zbunjenosti i obeshrabrenja, gubitka i napuštenosti, razočaranja i sumnje. Naravno, iskustva naše slabosti, suočena s dramatičnim – ponekad tragičnim – životnim situacijama, mogu se dogoditi u bilo kojem trenutku postojanja. Međutim, u starijoj dobi mogu ostaviti manji dojam i izazvati kod drugih neku vrstu navike, čak i smetnje, nelagode. Najteže rane djetinjstva i mladosti s pravom izazivaju osjećaj nepravde i bunta, jaki otpor i borbe. Umjesto toga, rane starijih, čak i one teške, prati osjećaj da život, u svakom slučaju, ne proturječi sam sebi, jer već je proživljen.

U uobičajenom ljudskom iskustvu ljubav je – kako kažu – silazna: ne vraća se u život koji stoji iza nas istom snagom kojom se prelijeva na život koji je još uvijek pred nama. Besplatnost ljubavi očituje se i u ovome: roditelji to oduvijek znaju, stari ljudi to brzo nauče. Unatoč tomu, otkrivanje otvara put za drukčije uzvraćanje ljubavi: odavanje časti onima koji su nam prethodili.

Ova posebna ljubav koja otvara svoj put u obliku časti – istovremeno nježnosti i poštovanja – predodređena za starost zapečaćena je Božjom zapovijedi. ''Poštuj oca i majku'' svečana je obveza, prva na 'drugoj ploči' 10 zapovijedi. Ne radi se samo o vlastitom ocu i majci. Riječ je o generacijama i generacijama koje prethode, čiji odlazak također može biti spor i dugotrajan, stvarajući vrijeme i prostor dugotrajnog suživota s ostalim životnim dobima. Drugim riječima, radi se o starosti života.

Čast je prava riječ kojom objašnjavamo djelokrug uzvraćanja ljubavi starijim osobama. Danas smo ponovno otkrili pojam 'dostojanstvo' kako bismo ukazali na vrijednost poštovanja i brige za svačiji život. Dostojanstvo je ovdje jednako časti.

Promislimo dobro o ovom lijepom izrazu za ljubav, a to je čast. U brizi o bolesnima, pomoći onima koji nisu samostalni, zajamčenom uzdržavanju može nedostajati časti. Čast može izostati kad se previše povjerenja, umjesto da se naziva delikatnost i privrženost, nježnost i poštovanje, pretvori u grubost i prevari. Kad se slabost predbacuje, pa čak i kažnjava, kao da je grješka. Kad izgubljenost i zbunjenost postanu predmet ismijavanja i agresivnosti. Može se dogoditi čak i u domu, u staračkim domovima, kao i u uredima ili na otvorenim prostorima grada. Poticati kod mladih, makar i neizravno, stav samodostatnosti, pa čak i prijezira, prema starijima, njihovim slabostima i nesigurnosti, za ishod ima užasne stvari. Otvara put do nezamislivih ekscesa. Mladi koji zapale pokrivač 'skitnici', jer vide kako su ga ljudi odbacili, vrh su sante leda, odnosno prijezira prema životu koji se, daleko od privlačnosti i napona mladosti, već pojavljuje kao odbačeni život.

Ovaj prijezir, koji obeščašćuje starije, zapravo obeščašćuje sve nas. Odlomak iz Knjige Sirahove, koji smo čuli na početku, s pravom je oštar spram ove sramote koja vapi za osvetom pred Bogom. U priči o Noi postoji odlomak koji je vrlo istaknut vezano uz ovu temu. Stari Noa, heroj potopa i još uvijek vrijedan radnik, leži izvaljen nakon što je previše popio. Djeca ga, da ga ne bi osramotila, prekrivaju nježno, spuštenog pogleda, s velikim poštovanjem. Ovaj tekst jako je lijep i izražava potpuno poštovanje starijih.

Unatoč svim materijalnim pogodnostima koje su najbogatija i najorganiziranija društva stavila na raspolaganje starosti, na koju svakako možemo biti ponosni, borba za povratak onog posebnog oblika ljubavi što je čast, još mi se čini krhkom i nezrelom. Moramo učiniti sve kako bismo ga podržali i ohrabrili, nudeći bolju društvenu i kulturnu podršku onima koji su osjetljivi na ovaj oblik 'civilizacije ljubavi'. Nije riječ o kozmetici i plastičnoj kirurgiji. To je prije pitanje časti, koje mora transformirati obrazovanje mladih o životu i njegovim fazama. Ljubav prema ljudskom koja nam je zajednička, uključujući i čast za život koji je proživljen, nije stvar starih ljudi. To je ambicija koja će osvijetliti mladost koja baštini svoje najbolje kvalitete. Neka nam mudrost Duha Božjega kako bismo potrebnom energijom otvorili horizonte ove prave kulturne revolucije.