Papa Franjo: 'Budimo uvijek pripravni za susret s Gospodinom'

Papa Franjo predvodio je molitvu Anđeoskog pozdravljenja s hodočasnicima okupljenima na Trgu sv. Petra u Vatikanu:

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Odlomak iz Evanđelja ove nedjelje poziva nas da i dalje razmišljamo o vječnom životu, što smo započeli prigodom svetkovine Svih svetih i Dušnog dana. Isus pripovjeda prispodobu o deset djevica koje su pozvane na jednu svadbenu svečanost, što označava Kraljevstvo nebesko.

U Isusovo je vrijeme običaj bio da se svadbe održavaju noću, stoga je povorka uzvanika išla s upaljenim svjetiljkama. Neke su pratilje nesmotrene: ponijele su svjetiljke, ali sa sobom nisu ponijele ulja; one mudre, međutim, ponijele su svjetiljke, ali i nešto ulja. Budući da Zaručnik kasni, sve su zadrijemale. Kad se pročuo glas da Zaručnik dolazi, nesmotrene su primijetile da više nemaju ulja za svoje svjetiljke; traže ga od onih mudrih, koje im odgovaraju da im ga ne mogu dati jer ga ne bi bilo dovoljno za sve. Dok su nesmotrene bile u nabavi ulja, stigao je Zaručnik. Mudre su djevojke ušle s Njim u svečanu dvoranu i vrata su se zaključala. Ostale su stigle prekasno i bivaju odbijene.

Ovom nam prispodobom Isus želi reći da moramo biti pripravni na susret s Njim. Ne samo na taj konačni susret već i na svakodnevnu predanost u vidu toga susreta za koji nije dovoljna svjetiljka vjere, već je neophodno i 'ulje ljubavi i dobrih djela'. Vjera koja nas istinski sjedinjuje s Isusom ona je o kojoj govori sv. Pavao: 'koja je ljubavlju djelotvorna'. To je ono što predstavljaju mudre djevojke. Zaliha ulja koju su one ponijele zajedno jest da svjetiljkama naznačuje dobra djela koja su učinjena u suradnji s milošću. Biti mudar i razborit znači ne čekati posljednji trenutak da bismo bili prikladni za Božju milost, već to aktivno činiti uvijek. Ako želimo biti spremni za posljednji susret s Gospodinom, moramo već sada surađivati s Njim i vršiti dobra djela koja 'odišu Njegovom ljubavlju'.

Događa se, nažalost, da zaboravimo cilj našeg života, tj. konačni susret s Bogom, gubeći tako osjećaj iščekivanja i apsolutizirajući sadašnjost. Takvo mišljenje isključuje svaki vid onostranosti: sve činimo tako – kao da ne ćemo nikada morati otići u drugi život. Zato se brinemo samo kako posjedovati, isticati se, skrasiti se... Ako dopustimo da nas vodi to što nam izgleda privlačnije, kao i naši vlastiti interesi, naš život postaje neplodan, ne ćemo namaknuti potrebno ulje za našu svjetiljku koja će se ugasiti i prije susreta s Gospodinom. Međutim, ako ostanemo budni i činimo dobro surađujući s Božjom milošću, možemo bezbrižno očekivati dolazak Zaručnika. Gospodin će moći doći, čak i dok spavamo: ne će nas to zabrinjavati jer imamo zalihu ulja koju smo si pribavili čineći dobra djela svakog dana.

Zazovimo zagovor Presvete Djevice Marije, da nam pomogne živjeti kao što je Ona živjela: 'djelotvornom vjerom'. Ona je ta žarka svjetiljka s kojom možemo prijeći kroz tminu smrti i prispjeti 'k velikom slavlju Života'.