Papa Franjo: "Prorok je živi znak koji drugima ukazuje na Boga"

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjem Evanđelju Isus kaže: ''Tko god primi proroka jer je prorok, dobit će proročku plaću'' (Mt 10,41). Govori o proroku; ali tko je prorok? Ima onih koji ga zamišljaju kao nekakvog čarobnjaka koji predviđa budućnost; to je praznovjerna ideja i kršćanin ne vjeruje u praznovjerja kao što su magija, karte, horoskopi ili slično. Drugi ocrtavaju proroka samo kao lika iz prošlosti, koji je postojao prije Krista da navijesti Njegov dolazak. Ipak, sam Isus danas govori o potrebi prihvaćanja proroka; dakle, još uvijek postoje, ali tko su oni?

Prorok je, braćo i sestre, svatko od nas: naime, krštenjem smo svi primili dar i poslanje proroštva (usp. Katekizam Katoličke crkve, 1268). Prorok je onaj koji po krštenju pomaže drugima čitati sadašnjost pod djelovanjem Duha Svetoga, razumjeti Božje planove i odgovoriti na njih. Drugim riječima, on je onaj koji drugima ukazuje na Isusa, koji ga svjedoči, koji pomaže živjeti danas i graditi sutra prema Njegovim planovima. Dakle, svi smo mi proroci, Isusovi svjedoci, "kako bi snaga Evanđelja zasjala u svakodnevnom, obiteljskom i društvenom životu" (Lumen gentium, 35). Prorok je živi znak koji drugima ukazuje na Boga, odraz Kristova svjetla na putu braće. I onda se možemo zapitati: ja, koji sam u krštenju bio "izabrani prorok", govorim li i prije svega živim li kao Isusov svjedok? Unosim li Njegovu svjetlosti u nečiji život? Okušam li se u tome? Pitam li se: kakvo je moje svjedočanstvo, moje proročanstvo?

U Evanđelju Gospodin također traži da primimo proroke; stoga je važno prihvatiti jedni druge kao takve, kao nositelje Božje poruke, svatko prema svom stanju i pozivu, i to tamo gdje živimo: u obitelji, u župi, u redovničkim zajednicama, u drugim područjima Crkve i društva. Duh je podijelio darove proroštva svetom Božjem narodu: zato je dobro svakoga slušati. Na primjer, kad treba donijeti važnu odluku, dobro je prije svega moliti, zazivati Duha, a zatim slušati i razgovarati, u vjeri da svatko, pa i najmanji, imaju nešto važno reći, proročki dar koji trebamo dijeliti. Tako se traži istina i širi se ozračje slušanja Boga i braće i sestara, u kojem se ljudi ne osjećaju dobrodošli samo ako govore ono što nam se sviđa, nego se osjećaju prihvaćeni i cijenjeni kao darovi, onakvi kakvi jesu.

Pomislimo koliko bi se sukoba moglo izbjeći i riješiti na ovaj način, slušajući druge s iskrenom željom da se razumijemo! Na kraju, zapitajmo se: znam li braću i sestre primiti kao proročke darove? Mislim li da mi trebaju? Slušam li ih s poštovanjem, sa željom da nešto naučim? Jer svatko od nas treba učiti od drugih.

Neka nam Marija, Kraljica proroka, pomogne vidjeti i prihvatiti dobro koje je Duh posijao u drugima.