Papa Franjo: "Proždrljivost je 'ludilo trbuha'"

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na našem putu kateheza o manama i vrlinama, danas ćemo se zaustaviti na mani proždrljivosti. 

Što nam o tome govori Evanđelje? Pogledajmo Isusa. Njegovo prvo čudo, na svadbi u Kani, otkriva Njegovu naklonost prema ljudskim radostima: brine se da slavlje dobro završi i daje mladencima veliku količinu jako dobrog vina. Tijekom svoje službe, Isus se pojavljuje kao prorok različit od Krstitelja: ako je Ivan zapamćen po svojoj askezi, jeo je ono što je našao u pustinji, Isus je Mesija kojeg često vidimo za stolom. Njegovo ponašanje izaziva sablazan kod nekih, jer ne samo da je dobronamjeran prema grješnicima, nego čak i jede s njima. Ta je gesta pokazala Njegovu želju za zajedništvom sa svima.

Ali, postoji i nešto drugo. Dok nam Isusov stav prema židovskim propisima otkriva Njegovu potpunu podložnost Zakonu, On ipak pokazuje razumijevanje za svoje učenike: kad su uhvaćeni u prekršaju, jer su gladni i beru klasje pšenice u subotu, On ih opravdava, prisjećajući se da su čak i kralj David i njegova pratnja uzeli posvećeni kruh (usp. Mk 2,23-26). Isus iznosi jedno novo načelo: svatovi ne mogu postiti kad je zaručnik s njima. Isus želi da budemo radosni u Njegovu društvu, s Njim koji je Zaručnik Crkve. No, želi i da sudjelujemo u Njegovim patnjama, koje su ujedno i patnje malenih i siromašnih. Isus je univerzalan.

Još jedna važna pojedinost. Isus ukida razliku između čiste i nečiste hrane, razliku koju je odredila židovska vjera. Isus jasno kaže da onaj koji učini nešto ružno – kao loša hrana, nije hrana sama po sebi, nego odnos koji mi imamo prema njoj. To vidimo kad netko ima neuredan odnos prema hrani, pogledajte kako jede: brzo jede, sa željom da se brzo najede, ali u biti nikad se ne zasiti. Nema nikad dobar odnos prema hrani. Rob je hrane. 

Isus vrednuje hranu, osobito u društvima takozvanog blagostanja, gdje se očituju brojne neravnoteže i patologije. Jede se previše, ili premalo. Često jedemo sami. Šire se poremećaji prehrane: anoreksija, bulimija, pretilost... A medicina i psihologija pokušavaju se pozabaviti lošim odnosom prema hrani. Loš odnos prema hrani uzrokuje sve ove bolesti.

To su bolesti, često vrlo bolne, koje su uglavnom vezane uz muke psihe i duše. To je povezano: psihička neravnoteža i način uzimanja hrane. Prehrana je manifestacija nečeg unutarnjeg: sklonost ravnoteži ili pretjeranosti; sposobnost zahvaljivanja ili arogantno traženje autonomije; empatija onih koji znaju podijeliti hranu potrebitima ili sebičnost onih koji sve gomilaju za sebe. Ovo pitanje je vrlo važno: ''Reci mi kako jedeš, pa ću ti reći kakvu dušu imaš.'' Kroz način jedenja otkriva se naša nutrina, navike, naše psihičko stanje. 

Stari oci porok proždrljivosti nazivali su imenom "gastrimargia", izraz koji se može prevesti kao "ludilo trbuha". Proždrljivost je "ludilo trbuha". Postoji i uzrečica da trebamo jesti da bismo živjeli, a ne živjeti da bismo jeli. ''Ludilo trbuha.''  To je porok koji je usađen u jednu od naših vitalnih potreba, kao što je prehrana. Pazimo na to. 

Ako promatramo s društvenog gledišta, proždrljivost je možda najopasniji porok koji ubija planet. Jer grijeh onih koji popuštaju pred komadom kolača, kad se sve uzme u obzir, ne uzrokuje veliku štetu, ali proždrljivost s kojom smo već nekoliko stoljeća 'podivljali' prema dobrima planeta, ugrožava budućnost svih. Nasrnuli smo na sve, da postanemo gospodari svega, a sve nam je dano na čuvanje, a ne za iskorištavanje. Evo, dakle, velikoga grijeha, ludilo trbuha: odrekli smo se naziva ljudi, da bismo preuzeli drugi: "konzumatori, potrošači". Danas se u društvu tako govori: konzumatori. Nismo ni primijetili da nas je netko tako počeo zvati. Stvoreni smo da budemo muškarci i žene Euharistije, sposobni za zahvaljivanje, diskretni u korištenju zemlje, a umjesto toga pretvorili smo se u grabežljivce, i sada shvaćamo da je ovaj oblik "proždrljivosti" napravio puno zla svijetu. Zamolimo Gospodina da nam pomogne na putu trezvenosti, da svi oblici proždrljivosti ne zagospodare našim životom.