Papa Franjo: 'S Bogom i u najsušnijem tlu uvijek postoji nada za nove mladice'

'Kroz dvije prispodobe koje Evanđelje ove nedjelje stavlja pred nas, započinjemo 'redovito' liturgijsko vrijeme – vrijeme kroz godinu. Prispodobe su nadahnute upravo uobičajenim životom i otkrivaju pažljiv i dubok Isusov pogled koji promatra stvarnost i kroz male svakodnevne slike otvara prozore o Božjem otajstvu i ljudskom životu. Tako nas uči da su čak i svakodnevne stvari, one koje se ponekad čine jednakima i koje živimo rastreseno ili umorno, ispunjene skrivenom Božjom prisutnošću. I mi trebamo imati oči koje znaju pažljivo promatrati kako bismo znali 'tražiti i naći Boga u svemu ', kao što je sveti Ignacije Lojolski volio reći', započeo je svoj nagovor papa Franjo prije molitve Angelusa na Trgu sv. Petra u Rimu.

– Danas Isus uspoređuje Kraljevstvo Božje, Njegovu prisutnost koja nastanjuje srce stvari i svijeta, s gorušičinim sjemenom, odnosno s najmanjim sjemenom koje postoji. Ipak, bačeno na zemlju, raste kako bi postalo najveće stablo (usp. Mk 4,31-32). Tako čini Bog. Ponekad nas buka svijeta, zajedno s brojnim aktivnostima koje ispunjavaju naše dane, sprječavaju da zastanemo i vidimo na koji način Gospodin vodi povijest – rekao je Sveti Otac.

'Pa ipak, uvjerava nas Evanđelje, Bog djeluje, poput malog dobrog sjemena koje tiho i polako niče. I malo-pomalo postaje bujno stablo koje svima daje život i osvježenje. I sjeme naših dobrih djela može se činiti malim; ipak, sve što je dobro, pripada Bogu; i zato ponizno, polako donosi plod. Sjetimo se: dobro uvijek raste na ponizan, skriven, često nevidljiv način', naglasio je Papa, pa nastavio: 'Ovom prispodobom Isus želi uliti povjerenje. U brojnim se životnim situacijama zapravo može dogoditi da se obeshrabrimo, jer vidimo slabost dobra u usporedbi s prividnom snagom zla. I možemo pustiti da nas paralizira nepovjerenje kad vidimo da smo se trudili, a rezultati se ne vide i čini se da se stvari nikad ne mijenjaju.'

Sveti Otac zatim je rekao da Evanđelje od nas traži da pogledamo sebe i stvarnost; traži da imamo veće oči, koje znaju vidjeti dalje, napose iznad prividnog, kako bi otkrile Božju prisutnost koja je kao ponizna ljubav koja uvijek djeluje na našem terenu i kroz povijest. To je naše povjerenje, to nam daje snagu da svaki dan strpljivo idemo naprijed sijući dobro koje će uroditi plodom. Koliko je važan ovaj stav za dobar izlazak iz pandemije! Gajiti samopouzdanje da smo u Božjim rukama i u isto se vrijeme zalagati, strpljivo i postojano, oko obnove i ponovnog početka.

– I u Crkvi se može ukorijeniti korov nepovjerenja, posebno kad svjedočimo krizi vjere i neuspjehu raznih projekata i inicijativa. Ali, nikad ne zaboravimo da rezultati sjetve ne ovise o našim sposobnostima, oni ovise o Božjem djelovanju. Na nama je da sijemo s ljubavlju, predanošću, strpljenjem. Ali, snaga sjemena je božanska – rekao je i objasnio kako Isus to objašnjava u drugoj današnjoj prispodobi: seljak baca sjeme, a zatim ne shvaća kako donosi plodove, jer samo po sebi sjeme raste spontano, danju, noću, kad ga najmanje očekuje (usp. rr. 26-29). 'S Bogom i u najsušnijem tlu uvijek postoji nada za nove mladice.'

'Neka nas Presveta Marija, ponizna službenica Gospodnja, nauči vidjeti Božju veličinu koja djeluje po malim stvarima i pobjeđuje napasti obeshrabrenja, povjeravajući se svakoga dana Njemu', zaključio je papa Franjo svoj nagovor prije molitve Anđeoskog pozdravljenja.