Papa Franjo: 'Svjetlo vjere omogućava nam prepoznati koliko je beskrajno Božje milosrđe'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Da bismo na našem putu bolje razumjeli nauk svetog Pavla, danas se susrećemo s teškom, ali važnom temom: opravdanjem. Mnogo se raspravljalo o ovoj temi kako bi se pronašlo tumačenje najdosljednije apostolovu mišljenju, a jer se to često događa, došlo je i do suprotstavljenih stavova. U Poslanici Galaćanima, kao i u Poslanici Rimljanima, Pavao ustraje na činjenici da opravdanje dolazi iz vjere u Krista.

Što se krije iza riječi 'opravdanje', riječi toliko odlučujuće za vjeru? Nije lako doći do točne definicije, ali u sveobuhvatnoj misli svetog Pavla možemo jednostavno reći da je opravdanje posljedica 'milosrđa Boga koji pruža oproštenje' (Katekizam Katoličke Crkve br. 1990.) Zapravo, Isusovom smrću Bog je uništio grijeh i u potpunosti nam pružio oproštenje i spasenje.

Tako opravdane grješnike Bog prima i pomiruje s Njim. To je poput povratka u izvorni odnos između Stvoritelja i stvorenja, prije nego što se umiješao neposluh grijeha. Stoga nam opravdanje da Bog djeluje omogućava vratiti nevinost izgubljenu grijehom. Kako dolazi do opravdanja? Odgovor na ovo pitanje otkriva nam još jednu novost nauka svetog Pavla: da se opravdanje događa po milosti.

Apostol je uvijek svjestan iskustva koje mu je promijenilo život: susreta s uskrslim Isusom na putu u Damask. Pavao je bio ponosan, religiozan i revan čovjek, uvjeren da se pravda sastoji u skrupuloznu, savjesnu poštovanju propisa. No sad ga je osvojio Krist, i vjera u Njega duboko ga je preobrazila dajući mu da otkrije dosad skrivenu istinu: nismo mi ti koji se opravdavamo svojim trudom, nego nas Krist opravdava svojom milošću. Tako je Pavao, da bi u potpunosti upoznao Isusovo otajstvo, spreman odreći se svega čime je prije bio bogat (usp. Fil 3,7), jer otkrio je da ga je spasila samo Božja milost.

Vjera za apostola ima sveobuhvatnu vrijednost. Dotiče svaki trenutak i svaki aspekt vjerničkog života: od krštenja do odlaska s ovoga svijeta, sve je prožeto vjerom u smrt i uskrsnuće Isusa koji daruje spasenje. Opravdanje vjerom naglašava prvenstvo milosti koju Bog nudi onima koji vjeruju u Njegova Sina, bez ikakve razlike.

Međutim, ne smijemo zaključiti da Mojsijev zakon za Pavla više ne vrijedi; Zakon ostaje neopozivi Božji dar, on je – piše apostol – 'svet' (Rim 7,12). Također, za naš duhovni život bitno je držati se zapovijedi, ali ni u tome ne možemo računati na svoju snagu: temeljna je milost Božja koju primamo u Kristu. Od Njega primamo onu besplatnu ljubav koja nam pak omogućava da ljubimo na konkretan način.

U tom kontekstu također je dobro sjetiti se učenja koje dolazi od apostola Jakova, koji piše: 'Čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. […] Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.' (Jak 2,24.26). Tako Jakovljeve riječi upotpunjuju Pavlovo učenje. Za obojicu, odgovor vjere zahtijeva da budu aktivni u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.           

Opravdanje nas stavlja u dugu povijest spasenja koja pokazuje Božju pravdu: usprkos našim neprestanim padovima i nedostatcima, On se nije povukao, nego nas je želio opravdati; i učinio je to po milosti, po daru Isusa Krista, po Njegovoj smrti i uskrsnuću. Tako nam svjetlo vjere omogućava prepoznati koliko je beskrajno Božje milosrđe, milost koja djeluje za naše dobro. No, to isto svjetlo pokazuje nam odgovornost povjerenu za suradnju s Bogom u Njegovu djelu spasenja. Snaga milosti treba se spojiti s našim djelima milosrđa koja smo pozvani živjeti kako bismo svjedočili koliko je velika Božja ljubav.