Papa Franjo: "Važno je prije svega tražiti Božje djelo!"
Papinu katehezu na podnevnom Angelusu na Trgu sv. Petra u Vatikanu prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar vam dan! Današnje evanđelje donosi nam prispodobu o pšenici i kukolju (usp. Mt 13,24-43). Zemljoradnik, koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi, otkriva da je neprijatelj noću posijao kukolj, biljku koja izgleda vrlo slično pšenici, ali je korov. Na taj način Isus govori o našem svijetu, koji je zapravo poput velike njive, gdje Bog sije pšenicu i zli kukolj, te stoga dobro i zlo rastu zajedno. Vidimo to u vijestima, u društvu, a također i u obitelji i Crkvi. A kad uz dobro žito vidimo i korov, dođe nam da ga odmah otrgnemo, da ga "očistimo". Ali Gospodin nas danas upozorava da je to napast: ne može se stvoriti savršeni svijet i ne može se činiti dobro brzim uništavanjem onoga što ne valja, jer to ima gore posljedice: završavamo – kako se ono kaže – tako da "bebu bacimo zajedno s prljavom vodom".
Međutim, postoji drugo polje gdje možemo i moramo čistiti: to je njiva srca, jedina na kojoj možemo izravno intervenirati. I ondje ima pšenice i kukolja, dapače, upravo se odatle oboje širi u veliku njivu svijeta. Doista, naše je srce njiva slobode: ono nije potpuno čist laboratorij, već otvoren i stoga ranjiv prostor. Da bi ga se ispravno njegovalo, s jedne strane potrebno je stalno brinuti o nježnim izdancima dobrote, a s druge strane identificirati i iskorijeniti korov. Pa pogledajmo svoju nutrinu i ispitajmo što se događa, što dobroga i lošega u nama raste. Postoji dobra metoda za to, a zove se ispit savjesti, koji služi upravo da provjeri, u Božjem svjetlu, što se događa na njivi srca. Osim njive svijeta i njive srca postoji i treća. Možemo je nazvati susjedovom njivom.
To su ljudi s kojima se svakodnevno družimo i često ih osuđujemo. Kako nam je lako prepoznati njihov kukolj! A kako je teško umjesto toga vidjeti dobro žito koje raste! Sjetimo se, međutim, da ako želimo obrađivati njive života, važno je prije svega tražiti Božje djelo: naučiti vidjeti u drugima, u svijetu i u sebi ljepotu onoga što je Gospodin posijao, suncem obasjanu pšenicu sa svojim zlatnim klasjem. Molimo za milost da se ona vidi u nama, ali i u drugima, počevši od onih koji su nam blizu. Nije to naivan pogled, to je pogled koji vjeruje, jer Bog, zemljoradnik na velikoj njivi svijeta, voli vidjeti dobro i učiniti da ono raste sve dok žetvu ne učini slavljem! Stoga si i danas možemo postaviti neka pitanja. Razmišljajući o njivi svijeta: mogu li nadvladati iskušenje da "od svega napravim svežanj", da svojim prosudbama očistim druge?
Zatim, razmišljajući o njivi srca: jesam li iskren u traženju loših biljaka u sebi i odlučan u njihovom bacanju u vatru Božjeg milosrđa? I, misleći na susjedovu njivu: imam li mudrosti vidjeti što je dobro, a da me ne obeshrabre ograničenja i sporost drugih? Neka nam Djevica Marija pomogne strpljivo obrađivati ono što Gospodin sije na njivama života.