Papa Franjo: 'Vjernost Bogu znači spremnost na služenje'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje Evanđelje govori kako su putem prema Jeruzalemu Isusovi učenici među sobom raspravljali o tome tko je među njima najveći. Na to im je Isus rekao nešto što je i danas važno: 'Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!' Koristeći tu rečenicu, Gospodin dovodi do obrata: Krist preokreće kriterije koji pokazuju što je zaista važno. Vrijednost pojedine osobe ne ovisi o ulozi koju ima, o uspjehu koji je postigla, o poslu koji obavlja ili o novcu koji posjeduje; ne, veličina i uspjeh, u Božjim očima, mjere se na drukčiji način: prava mjera je služenje. Nije važno ono što imamo, već ono što dajemo. Želiš li biti najveći? Služi! To je put.

Danas je riječ 'služenje' izblijedjela, ne koristi se. No, ta riječ u Evanđelju je točna i konkretna. Služenje nije ljubaznost. Pravo služenje pokazuje nam Isus Krist, koji, sažimajući čitav svoj život, kaže kako je došao ne da bi mu služili, nego kako bi služio. Dakle, ako želimo slijediti Isusa, pozvani smo slijediti put kojim je On prošao, put služenja. Naša vjernost Gospodinu ovisi o našoj raspoloživosti za služenje. To nas često košta trpljenja. No, dok rastemo u brizi i raspoloživosti prema drugima, iznutra postajemo sve slobodniji, sve sličniji Isusu. Što više služimo, to više osjećamo Božju prisutnost. Naročito onda kad služimo onima koji nam ne mogu uzvratiti, siromasima, prigrljujući poteškoće potrebitih sa suosjećanjem: upravo tada otkrivamo koliko nas same Bog ljubi.

Isus, kako bi to pokazao, nakon što je govorio o služenju, uzima dijete i stavlja ga među učenike, u središte, posred njih. Dijete, u Evanđelju, ne simbolizira toliko nedužnost koliko simbolizira malenost. Maleni, kao što su djeca, ovise o drugima, o velikima. Isus grli dijete i kaže kako onaj koji prima dijete, prima Njega. To znači služiti onima koji nam ne mogu uzvratiti. Prihvaćajući marginalizirane, prihvaćamo Isusa, jer On je u njima. On je u najmanjemu, te služenjem siromahu, mi sami primamo nježni Božji zagrljaj.

Draga braćo i sestre, Evanđelje nas poziva da si postavimo pitanje: ja, koji slijedim Isusa, brinem li o zanemarenima ili, kao učenici, tražim vlastito zadovoljstvo? Shvaćam li život kao natjecanje s drugima ili vjerujem kako biti najveći znači služiti? Još konkretnije: posvećujem li vrijeme najmanjemu, osobi koja mi ne može uzvratiti? Brinem li o nekome tko mi ne može vratiti, ili brinem samo o svojim prijateljima?

Djevica Marija, ponizna službenica Božja, neka nam pomogne kako bismo shvatili da služenje ne umanjuje, već da kroz služenje rastemo i kako je veća radost u darivanju nego u primanju.