Papa Franjo: 'Zamolimo danas Duha Svetoga da u nama obnovi milost krštenja'
Nakon svečane svete Mise i biskupskog ređenja u bazilici sv. Petra, papa Franjo obratio se svim vjernicima. Angelus prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje današnje liturgije (Mk 10,35-45) govori kako dva učenika, Jakov i Ivan, mole Gospodina da jednog dana sjednu pokraj Njega u slavi. No drugi ih učenici čuju i gnjevni su. U ovom trenutku Isus im, strpljivo, daje veliku pouku: prava slava ne stječe se uzdizanjem iznad drugih, nego živeći po istom krštenju koje će On uskoro primiti u Jeruzalemu. Što to znači? Riječ 'krštenje' znači 'uranjanje': Isus je svojom mukom uronio u smrt, prikazujući svoj život kako bi nas spasio. Njegova slava, slava Božja, jest ljubav koja postaje služenje, a ne moć koja teži dominaciji. Stoga Isus zaključuje govoreći svojima i nama: 'Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!' (Mk 10,43).
Suočeni smo s dvjema različitima logikama: učenici žele izroniti i Isus želi uroniti. Zaustavimo se na ovim dvama glagolima. Prvi je 'izroniti'. Izražava onaj svjetovni mentalitet kojim smo uvijek kušani: živjeti sve, čak i odnose, kako bismo nahranili svoju ambiciju, popeli se stepenicama uspjeha, došli do važnih položaja. Samo traženje osobnog uspjeha može postati bolest duha, prikrivajući se čak i iza dobrih namjera; na primjer kada iza dobra koje činimo i propovijedamo zapravo tražimo samo sebe i svoje samoostvarivanje.
Stoga uvijek moramo provjeriti prave namjere srca, zapitati se: 'Zašto radim ovaj posao, zašto nosim tu odgovornost? Da bih služio ili bio zapažen, slavljen i pohvaljen?' Ovoj svjetovnoj logici Isus suprotstavlja svoju: umjesto da se uzdigne iznad drugih, silazi s pijedestala kako bi im služio; umjesto da izronimo iznad drugih, uronimo u živote drugih.
Evo i drugog glagola: 'uroniti'. Isus traži od nas da uronimo sa suosjećanjem u život onih koje susrećemo, kao što je to On učinio s nama. Gledamo raspetog Gospodina, duboko uronjenog u našu ranjenu povijest, i otkrivamo Božji način djelovanja. Vidimo da On nije ostao gore na nebu, gledajući nas s visine, već se spustio da nam opere noge. Bog je ljubav i ljubav je ponizna, ne uzdiže se, već se spušta, poput kiše koja pada na zemlju i donosi život. Ali, kako ići u istom smjeru s Isusom, od izranjanja prijeći do uranjanja, od mentaliteta prestiža do mentaliteta služenja? Potrebna je zalaganje, ali to nije dovoljno.
Teško je nama samima, ali iznutra imamo snagu koja nam pomaže. Ta je snaga krštenje, uranjanje u Isusa, koje smo već primili po milosti i koje nas usmjerava, potiče nas da ga slijedimo, ne da tražimo svoj interes, već da služimo. To je milost, to je vatra koju je Duh zapalio u nama i koju treba održavati.
Zamolimo danas Duha Svetoga da u nama obnovi milost krštenja, uronjenost u Isusa, na Njegov način, u služenju.
Molimo Djevicu Mariju: Ona, iako je bila najveća, nije htjela izroniti, već je bila ponizna službenica Gospodinova i sva je uronila u služenje nama, kako bi nam pomogla susresti Isusa.
