Papa: "Gospodin u nas stavlja sjeme svoje Riječi i svoje milosti, a zatim strpljivo čeka"

Papa Franjo obratio se danas vjernicima okupljenima Trgu svetog Petra, prije molitve Angelusa.

Njegov nagovor prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

Evanđelje današnje liturgije govori nam o Kraljevstvu Božjem kroz sliku sjemena (usp. Mk 4,26-34). Isus se tom usporedbom služi više puta (usp. Mt 13,1-23; Mk 4,1-20; Lk 8,4-15), a danas to čini pozivajući nas posebno na razmišljanje o važnom stavu: iščekivanju s pouzdanjem.

Naime, zemljoradnik dok sije, ma koliko bacao izvrsno i obilno sjeme i ma koliko dobro pripremio zemlju, biljke ne proklijaju odmah: treba vremena i potrebna je strpljivost. Stoga je prijeko potrebno da nakon sjetve zna čekati s povjerenjem, kako bi omogućio sjemenkama da se otvore u pravo vrijeme i izdancima da izbiju iz zemlje i izrastu dovoljno jaki da na kraju zajamče obilnu žetvu (usp. rr. 28-29). Pod zemljom se čudo već događa (usp. r. 27), događa se ogroman razvoj, ali je nevidljiv, potrebno je strpljenje, a u međuvremenu je potrebno nastaviti okopavati tlo, zalijevati ga i plijeviti, čak i iako se na površini čini da se ništa ne događa.

Tako je i s Kraljevstvom Božjim. Gospodin u nas stavlja sjeme svoje Riječi i svoje milosti, dobro i obilno sjeme, a zatim, ne prestajući nas pratiti, strpljivo čeka. Nastavlja se brinuti o nama, s povjerenjem Oca, ali nam daje vremena – Gospodin je strpljiv – da se sjeme otvori, raste i razvija dok ne donese plod dobrih djela. A to je zato što On želi da na Njegovoj njivi ništa ne bude izgubljeno, da sve dostigne punu zrelost; želi da svi rastemo kao klasje puno žita.

I ne samo to. Time nam Gospodin daje primjer: uči i nas s pouzdanjem sijati Evanđelje tamo gdje jesmo, a zatim čekati da posijano sjeme izraste i donese plod u nama i u drugima, ne obeshrabrujući se i ne prestajući se uzajamno podržavati i pomagati jedni drugima pa i tamo gdje, unatoč našim naporima, ne vidimo odmah rezultate. Naime, i među nama, neovisno o onom što se vidi izvana, čudo se već događa i u svoje će vrijeme uroditi obilnim plodovima!

Stoga se možemo zapitati: sijem li u sebi Riječ? Sijem li i ja sam s pouzdanjem Riječ Božju u sredinama u kojima živim? Jesam li strpljiv u čekanju ili se obeshrabrim jer ne vidim odmah rezultate? I znam li sve u miru povjeriti Gospodinu, dajući ujedno najbolje od sebe u naviještanju Evanđelja?

Neka nam Djevica Marija, koja je prihvatila i učinila da u Njoj izraste sjeme Riječi, pomogne da budemo velikodušni i sijači Evanđelja puni pouzdanja.