Papa: "Gospodin želi ljude koji same sebe preispituju i dopuštaju da ih Njegova riječ izazove"

Papa Franjo danas je s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra, te održao nagovor koji prenosimo u cijelosti: 

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje nam Evanđelje stavlja pred oči Isusov susret s prvim učenicima (usp. Iv 1,35-42). Taj nas prizor poziva prisjetiti se našeg prvog susreta s Isusom. Svatko od nas imao je prvi susret s Isusom; kao dijete, kao mladić ili djevojka, kao odrasli muškarac, kao odrasla žena… Kada sam prvi put susreo Isusa? Možemo se prisjetiti. I nakon tog razmišljanja, tog sjećanja, obnoviti radost nasljedovanja Njega i zapitati se: što znači biti Isusov učenik? Prema današnjem Evanđelju, možemo uzeti tri riječi: tražiti Isusa, ostati s Isusom, naviještati Isusa.

Prije svega: tražiti. Dvojica su učenika, zahvaljujući Krstiteljevu svjedočanstvu, pošla za Isusom, a On, ''vidjevši da idu za njim, upita ih: ‘Što tražite?’'' (r. 38). To su prve riječi koje im Isus upućuje: poziva ih prije svega da zavire u svoju nutrinu, da se pitaju koje želje nose u svom srcu: ''Što tražiš?'' Gospodin ne želi stvarati prozelite, ne želi površne 'pratitelje' ('followers'), nego ljude koji same sebe preispituju i dopuštaju da ih Njegova riječ izazove. Stoga, da bismo bili Isusovi učenici, moramo ga prije svega tražiti, imati otvoreno srce koje traži, a ne zasićeno ili zadovoljno.

Što su ti prvi učenici tražili? Vidimo to preko drugog glagola: ostati. Oni nisu tražili vijesti ili informacije o Bogu, ni znamenja ni čudesa, nego su željeli susresti Mesiju, Pomazanika Božjega, razgovarati s Njim, biti s Njim, slušati ga. Što je prvo što pitaju? ''Gdje stanuješ?'' (r. 38). I Krist ih poziva da ostanu s Njim: ''Dođite i vidjet ćete'' (r. 39). Biti s Njim, ostati s Njim, to je najvažnije za Gospodinova učenika. Vjera, ukratko, nije teorija, već susret, to znači poći vidjeti gdje Gospodin stanuje i biti s Njim.

Tražiti, ostati i, na kraju, naviještati. Učenici su tražili Isusa, zatim su pošli s Njim i proveli s Njim cijelu večer. A sad navješćivati. Vraćaju se i naviještaju. Tražiti, ostati, naviještati. Tražim li Isusa? Ostajem li u Isusu? Imam li hrabrosti naviještati Isusa? Taj prvi susret s Isusom bio je tako snažno iskustvo da su dvojica učenika zauvijek zapamtili čas u kojem se zbio: ''Bilo je oko četiri sata popodne'' (r. 39). To pokazuje snagu tog susreta. A srca su im bila tako puna radosti da su odmah osjetili potrebu govoriti drugima o daru koji su primili. Naime, jedan od njih dvojice, Andrija, pohitao je podijeliti to sa svojim bratom. Braćo i sestre, spomenimo se i mi danas svog prvog susreta s Gospodinom. Svaki je od nas imao taj prvi susret, bilo u obitelji ili izvan nje… Kada sam ja susreo Gospodina? Kada je Gospodin dotaknuo moje srce? I zapitajmo se: jesmo li još uvijek zaljubljeni učenici, tražimo li Gospodina ili smo uljuljkani u vjeru sačinjenu od navika? Ostajemo li s Njim u molitvi, znamo li boraviti u tišini pred Njim? Znam li prebivati u molitvi s Gospodinom, šutjeti s Njim? I, potom, osjećamo li želju dijeliti s drugima, naviještati ljepotu susreta s Gospodinom?

Neka nam Presveta Marija, prva Isusova učenica, podari želju da ga tražimo, da ostanemo s Njim i da ga naviještamo.