Papa: ''Hodamo li zajedno s drugima, otvorenog uma i velikodušnog srca?''

Draga braćo i sestre, ugodna vam nedjelja!

Danas nam Evanđelje govori o Isusu koji šalje svoje učenike u poslanje. Šalje ih “dva po dva” i preporučuje im da sa sobom ponesu samo ono što je nužno. Zaustavimo se na trenutak na ovoj slici: učenici su poslani zajedno i sa sobom moraju ponijeti samo ono što je neophodno.

Evanđelje ne naviještamo sami, nego zajedno, kao zajednica, a za to je važno znati kako zadržati razboritost: znati kako biti razborit u korištenju stvari, dijeljenju resursa, sposobnosti i darova, i zarađivati bez suvišnog, kako bismo bili slobodni i kako bi svatko imao ono što mu je potrebno za dostojanstven život te aktivno doprinosi poslanju. Zatim biti razborit u mislima i osjećajima, napuštajući svoje djelomične vizije, predrasude i krutosti koje, poput beskorisne prtljage, opterećuju i ometaju putovanje. Umjesto toga treba potaknuti raspravu i slušanje, i tako svjedočanstvo učiniti učinkovitijim.

Razmislimo, na primjer, o tome što se događa u našim obiteljima ili u našim zajednicama: kada smo zadovoljni onim što je potrebno, čak i s malim, uz Božju pomoć, uspijevamo ići naprijed i slagati se, dijeleći ono što imamo, svi se nečega odriču i podržavaju jedni druge. I to je već misijska najava, prije i više od riječi, jer utjelovljuje ljepotu Isusove poruke u konkretnosti života. Obitelj ili zajednica koja živi na taj način, oko sebe stvara okruženje bogato ljubavlju, u kojem se lakše otvara vjeri i novosti Evanđelja i iz kojeg ponovno krećemo bolji i spokojniji.

Ako, naprotiv, svatko ide svojim putem, ako su važne samo stvari, kojih nikad dosta, ako ne slušamo jedni druge, ako prevladaju individualizam i zavist, zrak postaje težak, život postaje težak, a susreti postaju prilika za tjeskobu, tugu i malodušnost više nego za radost.

Draga braćo i sestre, zajedništvo i razboritost važne su vrijednosti za naš kršćanski život i za naš apostolat, nezaobilazne vrijednosti za istinsku misionarsku Crkvu, na svim razinama.

Zapitajmo se dakle: osjećam li zadovoljstvo naviještanjem Evanđelja, donositi tamo gdje živim radost i svjetlo koje proizlazi iz susreta s Gospodinom? Da bih to učinio, obvezujem li se hodati zajedno s drugima, dijeliti ideje i sposobnosti s njima, otvorenog uma i velikodušnog srca? I konačno: znam li kako gajiti razborit način života koji je pažljiv prema potrebama braće?

Neka nam Marija, Kraljica apostola, pomogne da budemo istinski učenici misionari, u zajedništvu i razboritosti života.