Papa: "Isus daje život čak i kad se čini da više nema nade"

Današnji Papin nagovor prije molitve Anđeoskog pozdravljenja donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, na Petu korizmenu nedjelju, Evanđelje govori o Lazarovu uskrsnuću (usp. Iv 11,1-45). To je posljednje Isusovo čudo ispripovijedano prije Uskrsa. Možemo, dakle, reći da smo na vrhuncu Njegovih "znakova". Lazar je blizak Isusov prijatelj, za kojeg zna da će uskoro umrijeti; kreće na put, ali stiže u njegovu kuću četiri dana nakon ukopa, kad je svaka nada izgubljena. Međutim, njegova prisutnost ponovno budi malo vjere u srcima sestara Marte i Marije (usp. rr. 22,27). Čak i u boli, oni se drže za ovu svjetlost. Isus ih poziva da imaju vjere i traži da otvore grob. Moli se Ocu, a zatim vikne Lazaru: "Izlazi!" (r. 43). Lazar se vraća u život i izlazi.

Poruka je jasna: Isus daje život čak i kad se čini da više nema nade. Ponekad se dogodi da se osjećamo beznadno, ili da sretnemo ljude koji su se prestali nadati: zbog bolnog gubitka, zbog bolesti, zbog teškog razočaranja, zbog pretrpljene nepravde ili izdaje, zbog počinjene ozbiljne pogrješke. Ponekad čujemo kako ljudi govore: ''Nema se više što učiniti!'' To su trenutci u kojima se život čini kao zatvorena grobnica: sve je mračno, okolo se vidi samo bol i očaj. Isus nam danas govori da nije tako, da u ovim trenutcima nismo sami, dapače, upravo u ovim trenutcima dolazi bliže nego ikad da nam ponovno dade život. On plače s nama, kao što je plakao za Lazarom: Evanđelje dvaput ponavlja da je bio ganut (usp. r. 33,38) i naglašava da je zaplakao (usp. r. 35). U isto vrijeme Isus nas poziva da ne prestanemo vjerovati i nadati se, da ne dopustimo da nas preplave negativni osjećaji. Prilazi našim grobovima i govori nam, kao i tada: "Odvalite kamen" (r. 39).

Isus nam kaže: odvalite kamen; bol, pogrješke, čak i neuspjehe nemojte skrivati u sebi, u mračnoj i samotnoj, zatvorenoj sobi. ''Odvalite kamen: izvadite sve što je unutra, bacite, dajte meni s povjerenjem, bez straha, jer ja sam s vama, volim vas i želim da opet živite.'' Kao i Lazaru, ponavlja svakome od nas: ''Izlazi! Ustani, nastavi svoj put, vrati samopouzdanje! Uzet ću te za ruku, kao kad si kao dijete učio prve korake. Ukloni zavoje koji te vežu (usp. r. 45), ne prepusti se pesimizmu koji deprimira, tjeskobi koja izolira, obeshrabrenju zbog sjećanja na loša iskustva, strahu koji paralizira. Želim te slobodnog i živog, ne ću te ostaviti i uz tebe sam! Ne daj da te zarobi bol, ne daj da nada umre: vrati se u život!''

Draga braćo i sestre, ovaj odlomak koji se nalazi u 11. poglavlju Evanđelja po Ivanu i koji je tako dobar za čitanje, hvalospjev je životu i čitamo ga kad je Uskrs blizu. Možda i mi u ovom trenutku nosimo neku težinu ili neku patnju u srcu, koja kao da nas slama. Tada je vrijeme da maknemo kamen i izađemo u susret Isusu koji je u blizini. Možemo li mu otvoriti svoje srce i povjeriti mu svoje brige? Otvoriti grobnicu problema i pogledati preko praga, prema Njegovu svjetlu? A zauzvrat, poput malih zrcala Božje ljubavi, možemo li riječima i gestama života osvijetliti sredine u kojima živimo? Svjedočimo li Isusovu nadu i radost? Neka Marija, Majka nade, obnovi u nama radost da se ne osjećamo sami, i poziv da donesemo svjetlo u tamu koja nas okružuje.