Papa: "Isus nas upozorava da postoji opasnost da ne primijetimo Njegov dolazak"

Današnji nagovor pape Franje, prije molitve Angelusa, prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, dobar dan i ugodnu vam nedjelju želim!

U Evanđelju današnje liturgije slušamo divno obećanje koje nas uvodi u vrijeme došašća: ''Gospodin vaš dolazi'' (Mt 24,42). To je temelj naše nade, to je ono što nas drži i u najtežim i najbolnijim trenutcima našega života: Bog dolazi. Bog je blizu i dolazi. Nemojmo to nikada zaboraviti! Gospodin uvijek dolazi, Gospodin nas pohodi, Gospodin nam je blizu i ponovno će doći na kraju vremena da nas primi u svoj zagrljaj. Dok slušamo te riječi, zapitajmo se: kako Gospodin dolazi? I još, kako ga prepoznati i dočekati? Zadržimo se kratko na ta dva pitanja.

Prvo pitanje: kako Gospodin dolazi? Mnogo smo puta čuli kako se govori da je Gospodin prisutan na našem putu, da nas prati i govori nam. Ali možda, rastreseni kakvi već jesmo mnogim stvarima, ta istina za nas ostaje samo teorijska; da, znamo da Gospodin dolazi, ali to se u našem životu ne vidi, ili pak zamišljamo da Gospodin dolazi u blještavilu, možda kroz neki čudesni znak. Isus, međutim, kaže da će biti ''kao u dane Noine'' (usp. r. 37). A što su činili u Noino vrijeme? Jednostavno, obične i svakodnevne životne stvari: ''jeli [su] i pili, ženili se i udavali'' (r. 38). Imajmo ovo na umu: Bog je na skriven način prisutan u našem život, uvijek je tu, skriva se u najobičnijim i najredovitijim situacijama našega života. On ne dolazi u izvanrednim događajima, već u svakidašnjici, očituje se u svakodnevnim stvarima. On je tu, u našem svakodnevnom radu, u slučajnom susretu, u licu osobe koja je u potrebi, pa i kad prolazimo kroz dane obavijene sivilom i monotonijom, upravo tu je Gospodin, koji nas zove, govori nam i nadahnjuje naše djelovanje

Ima, međutim, i drugo pitanje: kako prepoznati i dočekati Gospodina? Moramo biti budni, pažljivi, na oprezu. Isus nas upozorava da postoji opasnost da ne primijetimo Njegov dolazak i da ne budemo spremni za Njegov pohod. Podsjetio sam u drugim prigodama na ono što je rekao sveti Augustin: ''Bojim se Gospodina koji prolazi'' (Serm. 88,14.13), to jest bojim se da On prođe, a da ga ja ne prepoznam! O tim ljudima iz Noina vremena, naime, Isus kaže da su jeli i pili ''i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije'' (r. 39). Obratimo pažnju na to: nisu ništa ni slutili! Bili su zaokupljeni svojim stvarima i nisu shvaćali da se sprema potop. Isus, naime, kaže da će, kad On dođe, ''dvojica… biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti'' (r. 40). U kojem smislu? Koja je razlika? Jednostavno, jedan je bio budan, iščekivao je, znao je uočiti Božju prisutnost u svakodnevnom životu; drugi je, pak, bio rastresen, živio je, kako se kaže, od danas do sutra i ništa nije primjećivao.

Braćo i sestre, u ovom vremenu došašća trgnimo se iz pospanosti i prenimo se oda sna! Pokušajmo se zapitati: jesam li svjestan onoga što mi se događa u životu, jesam li pozoran, jesam li budan? Pokušavam li prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim situacijama ili sam rastresen i pomalo se prepuštam stihiji? Ako danas ne primjećujemo Njegov dolazak, bit ćemo nespremni i kad dođe na kraju vremena. Stoga, braćo i sestre, ostanimo budni! Čekajući da Gospodin dođe, čekajući da nam se Gospodin približi, jer On jest tu, ali moramo ga budno čekati. Neka nam Sveta Djevica, Žena iščekivanja, koja je znala dokučiti Božji prolazak u skromnom i skrovitom životu Nazareta i primila ga u svoje krilo, pomogne na tom putu budnog očekivanja Gospodina koji je među nama i prolazi.