Papa: 'Isus pokazuje da Bog nije ravnodušan'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje Evanđelje donosi nam susret Isusa s čovjekom oboljelim od gube. Gubavce su smatrali nečistima i, prema propisima Zakona, trebali su stanovati izvan nastanjenog središta. Bili su isključeni iz svakog ljudskog, društvenog i vjerskog odnosa. Međutim, Isus dopušta da mu se taj čovjek približi, ganut je, čak i pruža ruku te ga dotiče. Tako On ostvaruje radosnu vijest koju naviješta: Bog je postao bliz našem životu, ima sućuti za ranjeno čovječanstvo i dolazi maknuti svaku prepreku koja nas priječi da živimo u zajedništvu s Njim, s drugima i sa samima sobom. U ovom događaju možemo uočiti dva prijestupa koja se objedinjuju: gubavca koji se približava Isusu i Isusa koji ga, potaknut suosjećanjem, dodiruje kako bi ga ozdravio.

Prvi je prijestup onaj gubavčev: unatoč propisima Zakona, on izlazi iz izolacije i dolazi k Isusu. Njegova se bolest smatrala Božjom kaznom, ali u Isusu on može vidjeti drukčije lice Božje: ne Boga koji kažnjava, nego Oca koji suosjeća i ljubi, koji nas oslobađa od grijeha i koji nas nikad ne isključuje iz svog milosrđa. Tako taj čovjek može izaći iz izolacije, jer u Isusu pronalazi Boga s kojim će moći podijeliti svoju bol. Isusovo ga držanje privlači, nuka ga da izađe iz samoga sebe te Njemu povjeri svoju bolnu priču.

Drugi je prijestup onaj Isusov: premda je Zakon zabranjivao dodirivati gubavce, On biva ganut, pruža ruku i dodiruje ga kako bi ga izliječio. Ne ostaje na riječima, već ga dodiruje. Dodirivati s ljubavlju znači uspostaviti odnos, ući u zajedništvo, uključiti se u život drugoga sve do dijeljenja čak i rana.

Ovim činom Isus pokazuje da Bog nije ravnodušan, ne drži se na 'udaljenosti i sigurnosti', dapače, približava se suosjećajući i dodiruje naš život kako bi ga ozdravio.

Braćo i sestre, i danas mnoga naša braća boluju od ove bolesti, ili od drugih bolesti, ili u uvjetima uz koje se vežu neke društvene predrasude. U nekim se slučajevima radi čak i o vjerskoj diskriminaciji. No, svakom se od nas može dogoditi da doživi rane, neuspjehe, boli, sebičnosti koje nas zatvaraju za Boga i druge. Unatoč svemu tomu, Isus nam naviješta da Bog nije neka ideja ili apstraktni nauk, već Onaj koji se zarazio našim ranjenim čovještvom i koji se ne boji doći u doticaj s našim ranama.

Kako bismo poštovali pravila dobroga glasa i društvenih običaja, mi često ušutkavamo bol ili nosimo maske da to prikrijemo. Kako bismo doveli u ravnotežu vlastitu sebičnost ili unutarnje zakone vlastitih strahova, ne ulazimo previše u tuđe patnje. Međutim, molimo Gospodina milost da možemo živjeti ova dva prijestupa iz Evanđelja: prijestup gubavca, kako bismo imali hrabrosti izaći iz vlastite izolacije i, umjesto da ostanemo u samosažaljenju ili oplakivanju vlastitih neuspjeha, radije pođimo Isusu takvi kakvi jesmo. A zatim Isusov prijestup: ljubav koja ide preko ustaljenih dogovora, koja nadilazi predrasude i strah da se umiješamo u život drugoga.

Neka nas u tom hodu prati Djevica Marija, koju ćemo sada zazvati prilikom molitve Angelusa.