Papa: "Isusovim Duhom zlu možemo odgovoriti dobrotom, možemo ljubiti one koji nam nanose zlo"

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U Evanđelju današnje liturgije Isus učenicima daje neke temeljne životne upute. Gospodin govori o najtežim situacijama, onima koje su za nas poput polaganja ispita, onima koje nas dovode pred neprijatelja koji je okrutan i koji nam stalno nastoji nanijeti zlo. U tim slučajevima, Isusov je učenik pozvan ne popustiti nagonu i mržnji, već nadići to svim silama. Isus kaže: ''Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze'' (Lk 6,27). I još konkretnije: ''onome tko te udari po jednom obrazu, pruži i drugi“ (r. 29). Čini se da Gospodin traži nemoguće. Osim toga, zašto bih trebao ljubiti neprijatelje? Ako se ne zaustavi nasilnike, svaki zlostavljač ima slobodan put, i to nije pravedno. No, je li to baš tako? Zar nas Gospodin zaista traži nemoguće i nepravedne stvari?

Zamislimo najprije taj osjećaj nepravde koji primjećujemo u izreci ''Pruži i drugi obraz''. Sjetimo se Isusa. Za vrijeme muke i nepravednoga suđenja Njemu pred velikim svećenikom, u određenom je trenutku dobio šamar od jednog od stražara. Kako se on ponaša? Stražaru kaže: ''Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo. Ako li pravo, zašto me udaraš?'' (Iv 18,23). Traži račun za primljeno zlo. Pružiti i drugi obraz ne znači podčiniti se nijemo, popustiti nepravdi. Isus svojim pitanjem osuđuje ono što je nepravedno. Ali, On to čini bez ikakva nasilja, dapače, ljubazno. Ne želi započeti raspravu, već ublažiti inat, ugasiti istovremeno mržnju i nepravdu, pokušavajući pridobiti brata krivca. To znači pružiti drugi obraz: blagost Isusova jači je odgovor od šamara koji je primio. Pružiti drugi obraz nije savijanje gubitnika, već djelovanje onoga koji ima veću nutarnju snagu: koja dobrim pobjeđuje zlo, koja otvara srce neprijatelja za propitivanje, koja raskrinkava besmislenost njegove mržnje. To nije taktika koja proizlazi iz neke računice, već iz ljubavi. Draga braćo i sestre, Isusova besplatna i nezaslužena ljubav koju primamo, u srcu rađa taj sličan način djelovanja poput Njegova, koji odbacuje svaku osvetu.

Dotičemo se druge primjedbe: je li moguće da neka osoba uzmogne ljubiti vlastite neprijatelje? Kad bi to ovisilo samo o nama, bilo bi to nemoguće. No, sjetimo se da, kad Gospodin nešto traži, to nam zapravo želi darovati. Kad mi kaže da ljubim neprijatelje, želi mi dati sposobnost da to učinim. Sv. Augustin ovako je molio: „Daj mi to što tražiš i traži me što god želiš!“ A što da ga molimo? Što Boga čini radosnim kad nam daruje? Snaga ljubavi, koja nije neka stvar, već prisutnost. To je Duh Sveti. S Isusovim Duhom zlu možemo odgovoriti dobrotom, možemo ljubiti one koji nam nanose zlo. Tako čine kršćani. Kako je žalosno kad osobe i narodi koji su ponosni što su kršćani gledaju u drugima neprijatelja i smišljaju rat!

A mi, zapitajmo se pokušavamo li živjeti Isusove preporuke? Sjetimo se neke konkretne osobe koja nam je učinila neko zlo. Možda u nama ima neke gorčine. Dakle, toj gorčini dovedimo Isusa, blagog, gledajući ga kako mu sude. A zatim zamolimo Duha Svetoga da se zauzme u našem srcu. Na kraju, pomolimo se za onoga koji nas je povrijedio: moliti za onoga koji nas je uvrijedio (usp. Lk 6,28) prvo je čime se zlo pretvara u dobro.

Djevica Marija neka nam pomogne da budemo graditelji mira sa svima, osobito onima koji su nasilni i koji nam se ne sviđaju.