Papa: "Kad se spustimo kako bismo služili braći i sestrama, mi se uzdižemo"

Nagovor Svetoga Oca donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, na svetkovinu Uznesenja Marijina, promatrajmo ju dok tijelom i dušom uzlazi u slavu neba. Današnje je Evanđelje prikazuje dok se uspinje, ovaj put prema "brdovitom kraju" (Lk 1,39), kako bi pomogla svojoj rođakinji Elizabeti, i ondje izgovara radosni hvalospjev Veliča. Marija uzlazi i Riječ Božja otkriva nam ono što ju karakterizira dok uzlazi: služenje bližnjemu i slavljenje Boga. Evanđelist Luka pripovijeda sam Kristov život kao uspon prema gore, prema Jeruzalemu, mjestu darivanja samog sebe na križu, a na isti način opisuje i Marijin hod. Ukratko, Isus i Marija putuju istim putem: dva života koji se penju do vrha, slaveći Boga i služeći svojoj braći i sestrama; dva života koji pobjeđuju smrt i ponovno uskrsavaju; dva života čije su tajne služenje i slavljenje. Usredotočimo se na ova dva aspekta.

Služenje. Kad se spustimo kako bismo služili braći i sestrama, mi se uzdižemo: ljubav je ta koja uzdiže život. Ali, služiti nije lako: Djevica Marija, koja je tek začela, putuje gotovo 150 kilometara da bi iz Nazareta stigla do Elizabetine kuće. Pomoći nas stoji truda! To i mi doživljavamo u trudu, strpljenju i brigama koje podrazumijeva briga za druge. Razmislimo, na primjer, o kilometrima koje mnogi prijeđu svaki dan da bi došli na posao i s posla te učinili puno toga za druge; pomislimo na žrtvovanje vremena i sna za brigu o novorođenčetu ili starijoj osobi; i na predano služenje onima koji ne mogu uzvratiti, u Crkvi kao i u volontiranju. Naporno je, ali penjemo se uvis, zaslužujemo nebo!

Međutim, služenje postaje neplodno bez slavljenja Boga. Kad Marija ulazi u kuću svoje rođakinje, Ona slavi Gospodina. Ne govori o svom umoru od puta, već joj iz srca izvire radosna pjesma. Jer tko ljubi Boga, zna slaviti. I današnje nam Evanđelje pokazuje "slap slavljenja": dijete poskakuje od radosti u Elizabetinoj utrobi (usp. Lk 1,44), koja izgovara riječi blagoslova i "prvog blaženstva": "Blago onoj koja povjerova" ( Lk 1,45); a sve svoj vrhunac doživljava u Mariji koja izgovara Veliča (usp. Lk 1,46-55). Slavljenje umnaža radost. Slavljenje je poput ljestava: uzdiže srca visoko. Slavljenje podiže raspoloženje i pobjeđuje odustajanje. Kako je dobro svaki dan slaviti Boga, a i druge! Kako je dobro živjeti sa zahvalnošću i blagoslovom umjesto sa žalopojkama i kukanjem, podići pogled umjesto imati namrgođeno lice!

Služenje i slavljenje. Pokušajmo se zapitati o tome: živim li svoj rad i svakodnevne poslove u duhu služenja? Posvećujem li se nekome besplatno, bez traženja neposredne koristi? Ukratko, je li moje služenje kao "odskočna daska" mog života? I slavljenje: mogu li se i ja poput Marije radovati u Bogu (usp. Lk 1,47)? Molim li se blagoslivljajući Gospodina? I, nakon što sam ga slavio, širim li Njegovu radost među ljudima koje susrećem?

Neka nam Marija, naša Majka, uznesena na nebo, pomogne svakog dana uzdići se u visine po služenju i slavljenju.