Papa: ''Marija se nije uzvisila jer je u svojoj poniznosti znala da je sve primila od Boga''

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđeljem današnje liturgije, svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, ulazimo u Marijinu nazaretsku kuću, gdje je primila Anđelov navještaj (usp. Lk 1,26-38). Među zidovima kuće osoba se otkriva bolje nego igdje drugdje. Upravo u toj domaćoj intimnosti, Evanđelje nam daje detalj koji otkriva ljepotu Marijina Srca.

Anđeo ju naziva ''milosti puna''. Ako je puna milosti, znači da je prazna od zla, da u Njoj nema zla, da je bez grijeha, Bezgrješna. Na ovaj pozdrav Marija – navodi tekst – ostaje 'smetena', zbunjena (usp. 1,29). Nije samo iznenađena, već uznemirena, smetena. Primati velike pozdrave, časti i pohvale, često dovodi do rizika pobuđivanja uznositosti i preuzetnosti. Sjetimo se da Isus nije bio nježan prema onima koji traže pozdrave na trgovima, laskanja, prema onima koji žele biti viđeni (usp. 20,46). Marija se ne uznosi, već je smetena. Umjesto da joj to laska, Ona je smetena, začuđena. Anđelov pozdrav čini joj se većim od Nje same. Zašto? Jer se osjeća malenom iznutra; i ova malenost, poniznost, privlači Božji pogled.

Među zidovima Nazaretske kuće vidimo čudesan prizor Marijina Srca: primivši najuzvišeniji kompliment, uznemiruje se jer je primila atribut za koji ne osjeća da joj pripada. Marija sebi ne pripisuje povlasticu, ništa ne tvrdi niti pripisuje svojoj zasluzi. Nije samodostatna, ne uzvisuje se, jer u svojoj poniznosti znade da je sve primila od Boga. Tako je slobodna od sebe same, sva usmjerena na Boga i bližnje. Marija Bezgrješna nema oči za sebe. To je prava poniznost: ne imati oči za sebe, već za Boga i bližnjega.

Sjetimo se da ovu Marijinu savršenost, ''milosti puna'', Anđeo obznanjuje među zidovima Njezine kuće: ne na glavnom nazaretskom trgu, već u skrovitosti, u najvećoj poniznosti. U toj Nazaretskoj kućici kucalo je najveće srce koje je stvorenje imalo. Draga braćo i sestre, to je izvanredna vijest za nas! Ona nam kaže da Gospodinu, kako bi učinio čudesa, nisu potrebna velika sredstva niti uzvišene sposobnosti, već mu je potrebna naša poniznost, naš otvoren pogled prema Njemu i bližnjima. Tim navještenjem, među skromnim zidovima jedne male kuće, Bog je promijenio povijest. I danas želi činiti s nama velike stvari u svakodnevici: u obitelji, na poslu, u svakodnevnim okolnostima. Upravo tu, više nego u velikim povijesnim događanjima, Božja milost voli djelovati. No pitam se, vjerujemo li u to? Ili mislimo da je svetost utopija, za one koji su prikladni za taj posao, pobožna iluzija nespojiva s običnim životom?

Zamolimo Mariju jednu milost: da nas oslobodi od krive zamisli da je Evanđelje jedno, a život nešto drugo; zamolimo ju da u nama zapali entuzijazam za ideal svetosti, koji nije stvar svetih sličica i kipića, nego ponizno i radosno življenje onoga što nam se svakodnevno događa; slobodni od sebe samih, očiju uperenih u Boga i bližnjega kojega susrećemo. Nemojmo se obeshrabriti: svima je Bog dao dobar materijal kako bismo tkali svetost u svakodnevnom životu! A kad nam nadiru sumnje da ne ćemo moći, tuga da nismo dorasli, prepustimo se Marijinu milosrdnom pogledu, jer nitko tko je zamolio Njezinu pomoć, nikad nije bio napušten!

Nakon molitve Anđeoskog pozdravljenja Papa se ukratko osvrnuo na svoje apostolsko putovanje u Cipar i Grčku.