Papa: ''Mi kršćani moramo imati Kristov pogled, koji grli odozdo i suosjećajno traži izgubljene''
Nagovor Svetog Oca prije molitve Anđeo Gospodnji donosimo u cijelosti. Pročitajte!
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje Evanđelje u liturgiji pripovijeda o susretu Isusa i Zakeja, carinika u gradu Jerihonu (Lk 19,1-10). U središtu ove priče glagol je 'tražiti'. Zakej je "želio vidjeti tko je to Isus" (r. 3) i Isus, nakon što ga je susreo, potvrđuje: "Sin Čovječji je došao potražiti i spasiti izgubljeno!" (r. 10). Zaustavimo se na dva pogleda koji se traže: na Zakejevu koji traži Isusa i Isusovu pogledu koji traži Zakeja.
Zakejev pogled. On je carinik, odnosno jedan od onih Židova koji su skupljali poreze uime rimskih vladara, i okorištavali su se tim svojim položajem. Zbog toga je Zakej bio bogat, svi su ga mrzili i isticali kao grješnika. Tekst kaže da je "bio niska rasta" (r. 3). Time možda aludira i na njegovu unutarnju niskost, na njegov prosječan, nepošten život, s pogledom uvijek uperenim prema dolje. Pa ipak, Zakej želi vidjeti Isusa: "Potrčao je naprijed – kaže Evanđelje – i popeo se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći" (r. 4). Zakej je u svojoj niskosti osjećao potrebu potražiti drugi pogled, Kristov. Još ga ne poznaje, ali čeka da ga netko oslobodi njegova stanja, da ga izvede iz močvare u kojoj se nalazi. Ovo je temeljno: Zakej nas uči da u životu nikad nije sve izgubljeno. Uvijek možemo napraviti mjesta želji da počnemo ispočetka, da ponovno krenemo, da se obratimo.
Odlučujući u tom smislu drugi je aspekt: Isusov pogled. On je poslan od Oca da potraži one koji su izgubljeni. Kad je stigao u Jerihon, prošao je tik uz drvo na kojem je bio Zakej. Evanđelje pripovijeda da je Isus pogledao gore i rekao mu: ''Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući" (r. 5). To je vrlo lijepa slika, jer ako Isus mora pogledati gore, to znači da gleda Zakeja odozdo. To je povijest spasenja: Bog nas nije pogledao odozgor da nas ponizi i osudi; naprotiv, spustio se da nam opere noge, gledajući nas odozdo i vraćajući nam dostojanstvo. Tako susret pogleda Zakeja i Isusa kao da sažima cijelu povijest spasenja: čovječanstvo sa svojim bijedama traži otkupljenje, ali prije svega Bog milosrđem traži svoje stvorenje da ga spasi.
Braćo, sestre, zapamtimo ovo: Božji pogled nikad se ne zaustavlja na našoj prošlosti punoj pogrješaka, nego s beskrajnim povjerenjem gleda ono što možemo postati. I ako se ponekad osjećamo kao ljudi niskog rasta, nedorasli izazovima života, a još manje Evanđelja, u glibu problema i grijeha, Isus nas uvijek gleda s ljubavlju: kao i Zakeju, dolazi nam u susret, zove nas imenom i, ako ga primimo, dolazi u našu kuću.
Možemo se zapitati: kako gledamo sebe? Osjećamo li se nedostatnima i s tim se pomirimo, ili upravo tada, kad nam je teško, tražimo susret s Isusom? I onda: kakav pogled imamo prema onima koji su pogriješili i bore se dići iz prašine svojih pogrješaka? Je li to pogled odozgor, koji sudi, prezire i odbacuje? Ali, mi kršćani moramo imati Kristov pogled, koji grli odozdo, koji sa suosjećanjem traži one koji su izgubljeni. To je, i mora biti, pogled Crkve, uvijek.
Molimo Mariju, na čiju je poniznost pogledao Gospodin, da nam daruje novi pogled na nas i na druge.
