Papa: 'Molimo da Isusova molitva postane i naša molitva'

Na općoj audijenciji u srijedu 28. listopada u dvorani Pavla VI., Sveti Otac započeo je niz kateheza koje govore o Novom zavjetu. Govoreći o Isusu kazao je kako početak Njegova javnog poslanja počinje krštenjem u rijeci Jordanu. Dodaje kako se Evanđelisti slažu u pridavanju velike važnosti ovom događaju, te da pripovijedaju kako se sav narod okupio u molitvi i prikazuju kako je ovo okupljanje imalo jasan pokornički značaj.

− Prvi Isusov javni nastup bio je stoga sudjelovanje u zajedničkoj molitvi naroda, pokorničkoj molitvi, u kojoj se svi prepoznaju kao grješnici. Zbog toga se Krstitelj usprotivio i rekao: 'Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?' (Mt 3; 14). Ali, Isus ustraje: svojim se činom pokorava Očevoj volji, činom solidarnosti s našom ljudskosti. On moli s grješnicima koji su dio Božjeg naroda. Ne ostaje na suprotnoj obali rijeke kako bi istaknuo svoju različitost i udaljenost od neposlušnog naroda, već nogama uranja u iste vode pročišćenja. Isus nije daleki Bog, i to ne može biti. Utjelovljenje ga je otkrilo na cjelovit i ljudski nezamisliv način – naglasio je Papa Franjo.

Kazao je kako započinjući svoje poslanje, Isus se stavlja na čelo pokajnika, kao da krči put kojim svi, nakon Njega, trebamo imati hrabrosti poći. Ističe kako Katekizam Katoličke Crkve objašnjava da je to novost punine vremena, te kaže: 'Sinovska molitva, koju je Otac očekivao od svoje djece, konačno je zaživljena od samog jedinorođenoga Sina u Njegovoj ljudskosti, s ljudima i za ljude.'

− Toga dana na obalama rijeke Jordana nalazi se cijelo čovječanstvo sa svojim neizrečenim čežnjama i molitvama. Prije svega, tu su grješnici: oni koji su mislili da ih Bog ne može voljeti, oni koji se nisu usudili prijeći prag Hrama, oni koji se nisu molili jer se nisu osjećali dostojnima. Isus je došao zbog svih, čak i zbog njih, a započinje djelovati upravo pridružujući se njima. Lukino evanđelje prije svega ističe ozračje molitve u kojemu se zbio događaj Isusova krštenja: 'Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo.' Moleći, Isus otvara vrata neba, a Duh Sveti silazi. I odozgo glas objavljuje nevjerojatnu istinu: 'Ti si moj Sin, ljubljeni; u tebi mi sva milina.' Ova jednostavna rečenica u sebi sadrži neizmjerno blago: daje nam naslutiti nešto o Isusovu otajstvu i Njegovu Srcu koje je uvijek okrenuto Ocu – istaknuo je papa.

U nastavku kateheze rekao je kako u vrtlogu života i svijeta kojem će suditi, čak i u najtežim i najtužnijim iskustvima koje će morati podnijeti, i onda kad doživi da nema gdje položiti glavu, čak i onda kad se oslobode sile mržnje i progona, Isus nikad nije bez utočišta doma: On vječno prebiva u Ocu.
− U tome je jedinstvena veličina Isusove molitve: Duh Sveti ispunja ga i Očev glas svjedoči da je On ljubljeni Sin u kojem se On u potpunosti ogleda. Ova Isusova molitva, koja je na obalama rijeke Jordana potpuno osobna, a tako će biti i tijekom cijeloga Njegova zemaljskog života, na Duhove će milošću postati molitva svih krštenih u Kristu. On nam je sam pribavio ovaj dar i poziva nas da molimo onako kako je On molio – naglasio je Sveti Otac. 

Dodao je da ako se navečer u molitvi ponekad osjećamo umornima i praznima, kao da je život bio potpuno beskoristan, tada trebamo moliti da i Isusova molitva postane naša, tada ćemo čuti glas s neba, glasniji od onog koji dolazi iz naše najdublje nutrine, koji nam nježno govori: 'Ti si ljubljen od Boga, ti si sin, ti si radost Oca nebeskog.' 

− Upravo za nas, za svakoga pojedinačno, upućena je Očeva riječ. Čak i ako su nas svi odbacili, kao grješnike najgore vrste. Isus nije sišao u vode Jordana zbog sebe, već zbog svih nas. Otvorio je nebesa, kao što je Mojsije otvorio vode Crvenog mora, kako bismo svi mogli poći za Njim. Isus nam je darovao svoju vlastitu molitvu koja je Njegov dijalog ljubavi s Ocem. Dao nam ga je kao sjeme Trojstva, koje želi isklijati u našim srcima. Primimo ga! – zaključio je papa Franjo.