Papa: 'Molimo za milost da postanemo svjedoci milosrđa; samo će tako vjera biti živa'

U propovijedi se osvrnuo na Ivanovo evanđelje u kojemu se uskrsli Isus ukazuje učenicima više puta. Strpljivo tješi njihova pokolebana srca. Poslije svoga uskrsnuća, tako 'uskrisava učenike'. I oni, pridignuti od Isusa, mijenjaju svoj život. Prije toga mnoge ih Gospodinove riječi i primjeri nisu uspjeli preobraziti. Sada, za Uskrs, događa se nešto novo. I događa se u znaku milosrđa. Isus i pridiže milosrđem. A oni, kojima je iskazano milosrđe, postaju milosrdni, rekao je Papa te je istaknuo kako je Isus učenicima iskazao milosrđe trima darovima: Isus im je najprije darovao mir, zatim Duha i naposljetku rane. 

– Prije svega, daruje im mir. Ti su učenici bili uplašeni. Zatvorili su se u kuću zbog straha da ne budu uhićeni i da ne skončaju poput Učitelja. No, oni nisu bili zaključani samo u kuću, već su bili zaključani i u svoja kajanja. Bili su napustili i zanijekali Isusa. Osjećali su se nesposobnima, da nisu ni za što, promašeni. Isus dolazi i ponavlja dva puta: 'Mir vama!' Ne donosi im mir koji će riješiti probleme izvana, već mir koji ulijeva povjerenje iznutra. Ne jedan izvanjski mir, već mir srca. Rekao im je: 'Mir vama! Kao što je Otac mene poslao, i ja šaljem vas' (Iv 20,21). Kao da nam je rekao: 'Šaljem vas, jer vjerujem u vas'. Ti obeshrabreni učenici pomirit će se sami sa sobom. Isusov mir učinit će to da će prijeći od krivnje k poslanju. Naime, Isusov mir pobuđuje poslanje. Nije to bezbrižnost, nije komocija, već izlazak iz sebe. Isusov mir oslobađa od zaključavanja koje paralizira, lomi okove koji zarobljavaju srce. Učenici se sada osjećaju pomilovano: osjećaju da ih Bog ne osuđuje, ne ponižava, već vjeruje u njih. Da, on vjeruje u nas više nego što mi vjerujemo u sebe. 'Voli nas više nego što mi volimo sebe' (J. H. Newman). Za Boga nitko nije pogrješka, beskoristan, isključen. Isus i danas opet ponavlja: 'Mir tebi koji si vrijedan u mojim očima. Mir tebi, koji si meni važan. Mir tebi, koji imaš neko poslanje. Nitko to ne može učiniti umjesto tebe. Ti si nezamjenjiv. Ja vjerujem u tebe.' – naglasio je Sveti Otac. 

Zatim se osvrnuo na dar Duha Svetoga.

– Isus daruje učenicima Duha Svetoga radi otpuštenja grijeha. Učenici su bili u krivnji, pobjegli su ostavivši Učitelja. Grijeh nas muči, zlo ima svoju cijenu. Naš je grijeh, kako kaže Psalam 51, stalnopred nama. Sami ga ne možemo izbrisati. Samo ga Bog može uništiti, samo nas On svojim milosrđem izvodi iz naših najdubljih bijeda. Poput onih učenika, imamo potrebu da nam bude oprošteno. Oproštenje Duha Svetoga uskrsni je dar kako bismo iznutra mogli uskrsnuti. Molimo za milost da ga prihvatimo, da prigrlimo sakrament Pomirenja te da razumijemo da se u središtu svete ispovijedi ne nalazimo mi s našim grijesima, već Bog sa svojim milosrđem. Ne idemo na ispovijed kako bismo klonuli, već kako bismo se pridigli. Svima nam je to jako potrebno. Trebamo to poput male djece nakon pada, koja trebaju tatu da ih pridigne. I mi često padamo. A Očeva je ruka spremna da nas opet osovi na noge kako bismo nastavili dalje. Ta sigurna i pouzdana ruka jest ispovijed. To je sakrament koji nas pridiže, koji nas ne ostavlja uplakane na tvrdom tlu naših padova. To je sakrament uskrsnuća i čisto milosrđe. A po onima koji ispovijedaju, treba osjetiti nježnost milosrđa – rekao je.

Nakon mira koji preporađa i oprosta koji pridiže, evo i trećeg dara kojim Isus učenicima iskazuje milosrđe: On im nudi rane, nastavio je papa Franjo.

– Po tim smo ranama izliječeni (usp. 1 Pt 2,24). Ali, kako nas to rana može izliječiti? Milosrđem. U tim ranama, poput Tome, rukom dotičemo to da nas Bog ljubi do kraja, da je naše rane učinio svojima, da je u svome tijelu ponio našu krhkost. Rane su otvoreni kanali između Njega i nas, njima dotječe milosrđe našim bijedama. To su putevi koje nam je Bog rastvorio kako bismo mi ušli u Njegovu nježnost i dotaknuli rukom tko je On te tako više ne sumnjamo u Njegovo milosrđe. Klanjajući se, ljubeći Njegove rane, otkrivamo da je svaka naša slabost dobro dočekana Njegovom nježnošću. To se dogodi svaki put na svetoj Misi, gdje nam Isus nudi svoje izranjeno i uskrslo Tijelo: mi ga dodirujemo i On dodiruje naše živote. I daje da Nebo siđe u nas. Njegove sjajne rane rastjeruju tminu koju nosimo u sebi. A mi, poput Tome, pronalazimo Boga, otkrivamo ga prisnim i bliskim i ganuto mu govorimo: „Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20,28). Sve odavde kreće, od milosti kojom nam je iskazano milosrđe. Ovdje kreće kršćanski hod. Ako se, međutim, oslanjamo na vlastite sposobnosti, na učinkovitost vlastitih planova, ne ćemo daleko stići. Samo ako prihvatimo Božju ljubav, moći ćemo svijetu dati nešto novo – naglasio je.

Sestro, brate, želiš li dokaz da je Bog dotaknuo tvoj život? Provjeri saginješ li se ti nad tuđim ranama. Danas je dan kada se trebamo pitati: 'Ja, koji sam mnogo puta primio mir od Boga, Njegovo oproštenje, Njegovo milosrđe, jesam li milosrdan s drugima? Ja, koji sam se mnogo puta nahranio Njegovim Tijelom, činim li nešto kako bih nahranio siromaha?' Nemojmo ostati ravnodušni. Nemojmo živjeti vjeru polovično, koja samo prima, ali ne daje; koja prihvaća dar, ali ne postaje dar. Iskazano nam je milosrđe, postanimo milosrdni. Jer, ako ljubav završava samo na nama, vjera presuši u jednoj sterilnoj prisnosti. Bez onih drugih postaje neutjelovljena. Bez djela milosrđa umire (usp. Jak 2,17). Dopustimo da nas uskrise mir, oproštenje i rane Milosrdnog Isusa. I molimo za milost da postanemo svjedoci milosrđa. Samo će tako vjera biti živa. A život objedinjen. Samo ćemo tako naviještati Evanđelje Božje koje je Evanđelje milosrđa, zaključio je Sveti Otac.