Papa: ''Molitva je ključ koji otvara naša srca Gospodinu''

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje današnje liturgije pokazuje nam prizor kojim započinje Isusov javni život: On, koji je Sin Božji i Mesija, odlazi na obale rijeke Jordana, gdje ga krsti Ivan Krstitelj. Nakon tridesetak godina života u skrovitosti, Isus ne dolazi s nekim čudom ili poučavati. On staje u red s grješnicima koji su trebali primiti krštenje od Ivana. Dijeli sudbinu nas grješnika, silazi k nama: ulazi u rijeku kao među ranjeno čovječanstvo, uranja u naše vode da ih izliječi. Ne diže se iznad nas, nego se spušta među nas.

Zaustavimo se na jednom važnom trenutku: kad Isus prima krštenje, tekst navodi da 'se molio' (Lk 3,21). Trebali bismo upravo o tome razmatrati: Isus moli. Ali, kako? Moli li On, koji je Gospodin, Sin Božji, kao mi? Da, Evanđelja to ponavljaju mnogo puta – Isus provodi mnogo vremena u molitvi: na početku svakog dana, često noću, prije donošenja važnih odluka... Njegova je molitva živi dijalog, prisan odnos s Ocem. Tako u današnjem Evanđelju možemo vidjeti 'dva kretanja' Isusova života: s jedne strane silazi prema nama, u vode Jordana; s druge strane, podiže pogled i srce moleći se Ocu.

To je velika lekcija za nas: svi smo uronjeni u životne probleme i u mnogim zamršenim situacijama pozvani smo suočiti se s tim teškim trenutcima i izborima koji nas vuku. Ali, ako ne želimo biti uvučeni u probleme i slomljeni pod njima, moramo se podići. A upravo to čini molitva, koja nije bijeg od problema, nije čarobni obred ili ponavljanje redaka naučenih napamet. Molitva je način da dopustimo Bogu da djeluje u nama, da shvatimo što nam želi priopćiti čak i u najtežim situacijama, da imamo snage ići naprijed. Molitva nam pomaže jer nas sjedinjuje s Bogom, otvara nas za susret s Njim. Da, molitva je ključ koji otvara naša srca Gospodinu. To je dijalog s Bogom, to je slušanje Njegove riječi, to je klanjanje: biti u tišini povjeravajući mu ono što živimo. A ponekad to znači i vapiti mu kao Job, naljutiti se na Njega.

Draga braćo i sestre, molitva – da se poslužimo lijepom slikom današnjeg Evanđelja – 'rastvara nebo' (usp. r. 21): daje kisik životu, pruža dah, čak i usred nevolja, i omogućava nam da sagledamo sve iz širega kuta. Iznad svega, omogućuje nam da doživimo isto iskustvo kao Isus na Jordanu: daje nam da se osjećamo kao djeca koju voli Otac. I nama, kad mu se molimo, Otac kaže, kao Isusu u Evanđelju: ''Ti si sin moj, Ljubljeni'' (usp. r. 22). To da smo Njegova djeca, započelo je na dan krštenja, koje nas je uronilo u Krista i učinilo da postanemo ljubljena djeca Očeva. Ne zaboravimo datum svog krštenja! A danas se zapitajmo: kakva je moja molitva? Molim li se iz navike, nevoljko, samo recitirajući formule? Ili gajim prisnost s Bogom, dijalog s Njim? Slušam li Njegovu riječ? Među mnogo toga što činimo, ne zanemarimo molitvu: posvetimo joj vrijeme, koristimo se kratkim zazivima koje ćemo često ponavljati, čitajmo Evanđelje svaki dan.

A sada uputimo svoje molitve Djevici Mariji koja se moli, te je svoj život učinila hvalospjevom Bogu.