Papa: 'Molitva održava upaljeno svjetlo našeg srca'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje Prve nedjelje došašća govori o Gospodinovu dolasku na kraju vremena. Isus naviješta tjeskobu naroda i nevolje, no istovremeno nas poziva da se ne bojimo. Zašto? Zato što će sve biti u redu? Ne, već zbog toga što će On doći. Isus kaže: 'Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.' (Lk 21,28).

Lijepo je čuti riječi ohrabrenja koje nas pozivaju da se uspravimo i uzdignemo glavu upravo u trenutcima u kojima se čini da je sve završeno; da ga prihvatimo u srcima usprkos nevoljama, krizama života i drami povijesti.

No, kako se uzdiže glava usprkos poteškoćama, patnjama i porazima? Isus nam pokazuje put snažnim pozivom: 'Pazite na se da vam srca ne otežaju. Budni budite i u svako doba molite.'

'Budni budite': budnost. Zaustavimo se na tom važnom vidu kršćanskog života. Iz Kristovih riječi vidimo da je budnost povezana s pažnjom: budite pažljivi, ostanite budni! Biti budan znači: ne dopustiti da se srce ulijeni i da duhovni život omekša u osrednjosti.

Potrebno je biti budan kako ne bismo bili 'uspavani kršćani', kojima nedostaje duhovni polet, žar u molitvi, ushit prema poslanju, ljubav prema Evanđelju. To dovodi do 'drijemanja': do življenja po inerciji, do pada u apatiju, do ravnodušnosti prema svemu onomu što nije u skladu s našom ugodom.

Potrebno je bdjeti kako dane ne bismo proživljavali u navikama; kako nam, kao što kaže Isus, srca ne bi otežala u životnim brigama. Danas je dakle, dobra prilika da se upitamo: 'Što to otežava moj duh? Što me vodi u lijenost? Koji me nedostatak paralizira, koji me grijeh vuče prema zemlji i ne omogućava mi da uzdignem glavu? Pazim li na teret koji na svojim leđima nose moja braća ili sam prema njemu ravnodušan?' Ta nam pitanja pomažu kako bismo čuvali srca od lijenosti, koja je velik neprijatelj duhovnom životu.

Lijenost nas vodi u tugu, oduzima nam užitak života i volju za djelovanjem. Taj zao duh dušu uvodi u mrtvilo, oduzimajući joj radost.
Knjiga Mudrih izreka kaže: 'A vrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.' (Izr 4,23). Čuvati srce znači bdjeti!

Na to dodajmo još jedan važan vid: tajna budnosti jest molitva. Isus stoga kaže: 'Budni budite i u svako doba molite'. (Lk 21,36).

Molitva održava upaljeno svjetlo našeg srca, osobito onda kad osjećamo da nam nestaje poleta. Molitva ponovno pali plamen jer nas vodi Bogu. Molitva budi dušu iz sna i usmjerava ju prema onomu što je uistinu važno. Čak i u danima u kojima smo iznimno zauzeti, ne izostavljajmo molitvu. Od pomoći nam može biti molitva srca, u kojoj često ponavljamo krate zazive. U razdoblju došašća možemo primjerice moliti: 'Dođi, Gospodine Isuse!' Ponavljajući tu molitvu tijekom dana, naša će duša ostati budna!
Marija, koja je budna srca iščekivala dolazak Gospodinov, neka nas prati na našem putovanju u došašću.