Papa: ''Može nas se ismijavati ako ne slijedimo trendove, koji često u središte stavljaju sporedne stvarnosti''
"Pa se zapitajmo: čega se ja bojim? Da nemam ono što volim? Da ne ću postići ciljeve koje društvo nameće? Suda drugih? Da se ne sviđam Gospodinu i ne stavljam Njegovo evanđelje na prvo mjesto?"
Današnji nagovor pape Franje, prije molitve Angelusa, prenosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U današnjem Evanđelju Isus tri puta ponavlja svojim učenicima: "Ne bojte se" (Mt 10,26.28.31). Malo prije progovorio im je o progonima koje će morati podnijeti zbog Evanđelja, stvarnosti koja je još uvijek aktualna: naime, od svojih početaka Crkva je, zajedno s radostima, doživjela mnoga progonstva.Čini se paradoksalnim: navještaj Kraljevstva Božjega poruka je mira i pravde, utemeljena na bratskom milosrđu i praštanju, ali nailazi na protivljenje, nasilje i progon. Međutim, Isus kaže da se ne treba bojati: ne zato što će sve biti dobro u svijetu, nego zato što smo za Oca dragocjeni i ništa što je dobro ne će biti izgubljeno. Stoga nam govori da ne dopustimo strahu da nas blokira, već da se bojimo nečeg drugog, samo jednog. Čega?
Otkrivamo to kroz sliku koju Isus koristi danas: onu "Gehene", pakla (usp. stih 28). Dolina "Gehene" bila je mjesto koje su stanovnici Jeruzalema dobro poznavali: bilo je to veliko gradsko odlagalište otpada. Isus to spominje kako bi napomenuo da je jedino čega se trebamo bojati odbacivanje vlastitog života. Kao da želi reći: ne trebamo se toliko bojati trpljenja nerazumijevanja i kritika, gubitka ugleda i ekonomskih prednosti kako bismo ostali vjerni Evanđelju, nego više toga da tratimo svoju egzistenciju tražeći beznačajne stvari, koje život ne ispunjavaju smislom.
I to je također važno za nas. I danas nas se, zapravo, može ismijavati ili diskriminirati ako ne slijedimo neke modne trendove, koji međutim često u središte stavljaju sporedne stvarnosti: stvari umjesto ljude, performanse umjesto odnosa. Uzmimo neke primjere. Mislim na roditelje koji moraju raditi kako bi uzdržavali svoje obitelji, ali ne mogu živjeti samo za posao: potrebno im je vrijeme kako bi bili sa svojom djecom.
Također mislim na svećenika ili časnu sestru: oni se moraju posvetiti svojoj službi, ali ne zaboravljajući posvetiti vrijeme odnosu s Isusom, inače padaju u duhovnu svjetovnost i gube osjećaj tko su. I opet mislim na mladića ili djevojku koji imaju tisuću obaveza i strasti: škola, sport, razni interesi, mobiteli i društveni mediji, ali trebaju upoznati ljude i ostvariti velike snove, ne gubeći vrijeme na stvari koje prolaze i ne ostavljaju traga.
Sve to uključuje određeno odricanje pred idolima učinkovitosti i konzumerizma, ali je potrebno kako se ne bismo izgubili u stvarima koje se onda odbacuju, kao što se tada činilo u Geheni. A u današnjim Gehenama, s druge strane, često završe ljudi: sjetimo se onih posljednjih, koji se često tretiraju kao otpadni materijal i nepoželjni predmeti. Ostati vjeran onome što je bitno, košta; košta ići protiv struje, osloboditi se uvjetovanosti općeprihvaćenog razmišljanja, biti ostavljen po strani od onih koji "slijede val". Ali, nije važno. Isus kaže: važno je ne odbaciti najveće dobro: život. Samo to bi nas trebalo plašiti. Pa se zapitajmo: čega se ja bojim? Da nemam ono što volim? Da ne ću postići ciljeve koje društvo nameće? Suda drugih? Da se ne sviđam Gospodinu i ne stavljam Njegovo evanđelje na prvo mjesto?
Neka nam Marija, mudra Djevica, pomogne biti mudrima i hrabrima u izborima koje donosimo.
