Papa na Angelusu: 'Pozvani smo biti malene svjetiljke Evanđelja'
Pozvani smo iskusiti susret s Kristom kako bismo, obasjani Njegovim svjetlom, mogli nositi ga dalje i dati da blista svugdje.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Druga korizmena nedjelja poziva nas da razmatramo Isusovo preobraženje na brdu, pred trojicom učenika (usp. Mk 9,2-10). Malo prije toga Isus je nagovijestio da će u Jeruzalemu mnogo trpjeti, da će ga odbaciti i ubiti. Možemo samo zamisliti što se tada dogodilo u srcima njegovih najbližih prijatelja: lik snažnog i pobjedničkog Mesije doveden je u pitanje, njihovi su snovi skršeni i obuhvaća ih tjeskoba pri pomisli da će njihov Učitelj, u kojega su povjerovali, biti ubijen poput najgoreg zločinca. I upravo u tom trenutku Isus poziva Petra, Jakova i Ivana te ih vodi sa sobom na goru.
Evanđelje kaže: 'Povede ih na goru'. Gora je uzdignuto mjesto, gdje se dodiruju nebo i zemlja, gdje su Mojsije i proroci doživjeli izvanredna iskustva susreta s Bogom. Isus se uspinje na visoko zajedno s trojicom učenika te zastaju na vrhu brda. Tu se On preobražava pred njima. Njegovo blistavo lice i Njegove sjajne haljine, koje nagovještaju Njegov lik kao Uskrsloga, nude onim preplašenim ljudima svjetlo kako bi prehodali tminu: smrt ne će biti kraj svega jer će se otvoriti slavi uskrsnuća.
Braćo i sestre, kao što je uzviknuo apostol Petar, lijepo je zastati s Gospodinom na brdu, živjeti taj 'predokus' svjetla u srcu korizme. Poziv je to da se sjetimo, osobito kad prolazimo kroz neku tešku kušnju, da je Gospodin uskrsnuo i da ne će dopustiti mraku da ima posljednju riječ.
Ponekad se dogodi da u osobnom, obiteljskom ili društvenom životu prolazimo kroz mračne trenutke i strahujemo kako nema izlaza. Osjećamo se prestrašeno pred velikim nepoznanicama kao što su bolesti, patnja nedužnih ili tajna smrti. U samom vjerskom hodu često se spotičemo nailazeći na sablazan križa i zahtjeve Evanđelja koji od nas traže da utrošimo svoj život služeći te da ga izgubimo u ljubavi, umjesto da ga čuvamo i branimo. Tada nam treba drukčiji pogled, jedno svjetlo koje će dubinski osvijetliti otajstvo života i pomoći nam da nadiđemo vlastite predloške i kriterije ovoga svijeta. I mi smo također pozvani uzići na goru, promatrati ljepotu Uskrsloga koji obasjava svojim svjetlom svaki trenutak našega života i pomaže nam tumačiti povijest u svjetlu Njegove uskrsne pobjede.
Međutim, budimo oprezni: taj osjećaj 'dobro nam je ovdje biti' ne smije postati duhovna lijenost. Ne možemo ostati na gori i sami uživati u blaženstvu toga susreta.
Sam Isus vraća nas u nizinu, među našu braću i u svakodnevni život. Moramo se čuvati duhovne lijenosti: nama je dobro s našim molitvama i liturgijama, i to nam je dovoljno. Ne! Uzići na goru ne znači zaboraviti na stvarnost; moliti nipošto nije bijeg od životnih muka; svjetlo vjere ne služi tomu da pruži lijep duhovni osjećaj. Pozvani smo iskusiti susret s Kristom kako bismo, obasjani Njegovim svjetlom, mogli nositi ga dalje i dati da blista svugdje. Upaliti malena svjetla u srcima ljudi; biti malene svjetiljke Evanđelja koje nose malo ljubavi i nade: to je poslanje kršćanina.
Molimo Presvetu Djevicu Mariju da nam pomogne s udivljenjem prihvatiti Kristovo svjetlo, čuvati ga i dijeliti ga.
