Papa na Angelusu: 'Zamolimo Mariju da nas nauči kraljevati u služenju'
Majka Božja, uzeta u Nebo, primila je od svoga Sina kraljevsku krunu, jer ga je slijedila vjerno – Ona je prva učenica – na putu Ljubavi, kazao je papa u Angelusu.
Na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 22. studenoga, papa Franjo uputio je tradicionalni podnevni nagovor te izmolio molitvu Anđeo Gospodnji. U svom uvodu kazao je kako slavimo svetkovinu Gospodina Isusa Krista Kralja svega stvorenoga, kojom završava liturgijska godina, velika parabola kojom se razotkriva Kristovo otajstvo: čitava liturgijska godina.
– On je Alfa i Omega, početak i dovršetak povijesti, a u središtu današnje liturgije taj je 'Omega', to jest taj posljednji cilj. Smisao povijesti može se shvatiti imajući pred očima njezin vrhunac: taj svršetak ujedno je i cilj. I upravo to je ono što čini Matej u Evanđelju ove nedjelje (25,31-46), smještajući Isusov govor o Posljednjem sudu u posljednje poglavlje Isusova ovozemaljskog života. On, kojega će ljudi uskoro osuditi, zapravo je vrhovni Sudac. U svojoj smrti i uskrsnuću Isus će se pokazati kao Gospodar povijesti, Kralj svemira, Sudac sviju. Ali, kršćanski je paradoks u tome što vlast toga Sudca ne zastrašuje, već je on Pastir pun blagosti i milosrđa. Naime, Isus se u velikoj prispodobi o posljednjem sudu služi slikom pastira. Koristi slike proroka Ezekiela koji je govorio o Božjem zahvatu u korist naroda protiv zlih Izraelovih pastira (usp. 34,1-10). Oni su bili okrutni i izrabljivači, radije su pasli same sebe nego svoje stado. Stoga sâm Bog obećava da će se osobno pobrinuti za svoje stado braneći ga od nepravdi i zlostavljanjâ. Ovo Božje obećanje svome narodu u punini se obistinilo u Isusu Kristu, Pastiru: upravo je On Pastir Dobri. I On sam za sebe kaže: 'Ja sam pastir dobri' (Iv 10,11.14) – kazao je Sveti Otac.
U nastavku nagovora kazao je kako se u tekstu današnjeg Evanđelja Isus poistovjećuje ne samo s kraljem-pastirom nego također s izgubljenim ovcama. Naglasio je kako bismo mogli govoriti o nekom 'dvostrukom identitetu': kralj-pastir, ali Isus se također poistovjećuje s ovcama, to jest s najmanjima i braćom u najvećoj potrebi, te tako pokazuje kriterij suda: ovaj će se temeljiti na konkretnoj ljubavi pruženoj, odnosno uskraćenoj tim osobama, jer je sam On, Sudac, prisutan u svakoj od njih.
– On je Sudac, On je Bogočovjek, ali On je također siromah, On je skriven, prisutan je u osobi siromaha koje On spominje upravo ondje. Kaže Isus: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste (odnosno ne učiniste) jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste (odnosno ne učiniste)!' (rr. 40-45). Bit ćemo suđeni po ljubavi. Ne po osjećajima, to ne: bit ćemo suđeni po djelima, po samilosti koja zbližava i brižno pomaže. Približavam li se Isusu prisutnom u osobi bolesnika, siromaha, patnika, zatvorenika, onih koji su gladni i žedni pravednosti? Približavam li se Isusu prisutnom tamo? To je pitanje koje se stavlja pred nas danas. Gospodin će, dakle, na svršetku svijeta razlučiti svoje stado i činit će to ne samo u ulozi pastira, nego također u ulozi ovaca s kojima se On poistovjetio. I pitat će nas: 'Jesi li bio barem malo pastir poput mene?' 'Jesi li bio moj pastir, mene koji sam bio prisutan u tim ljudima koji su bili u potrebi ili si bio ravnodušan?' Braćo i sestre, čuvajmo se logike ravnodušnosti, onoga što nam najprije padne na pamet, a to je okrenuti glavu kad vidimo problem – istaknuo je.
Govoreći o prispodobi o dobrom Samarijancu, papa je kazao kako je onaj siromašni čovjek kojeg su razbojnici ranili, ostavili ležati na tlu polumrtva, tamo bio sam. Dodao je kako je tamo prošao neki svećenik, vidio ga i prošao dalje, okrenuo je pogled na drugu stranu, zatim je prošao levit, vidio ga i okrenuo glavu na drugu stranu.
– Jesam li ja, pred mojom braćom i sestrama u potrebi, ravnodušan kao taj svećenik, kao taj levit i okrećem pogled na drugu stranu? Bit ću suđen po tome kako sam se približio, po tome kako sam gledao Isusa prisutna u potrebitima. To je logika, i to ne kažem ja, to kaže Isus: 'To što ste učinili ovome ili onome, meni ste učinili. I ono što niste učinili ovome ili onome, niste učinili meni, jer sam ja bio tamo'. Neka nas Isus nauči toj logici, toj logici blizine, približavanju Njemu, s ljubavlju, u onima koji najviše trpe. Zamolimo Djevicu Mariju da nas nauči kraljevati u služenju. Majka Božja, uzeta u nebo, primila je od svoga Sina kraljevsku krunu, jer ga je slijedila vjerno – Ona je prva učenica – na putu Ljubavi. Učimo od nje već sada ulaziti u Božje kraljevstvo kroz vrata poniznog i velikodušnog služenja. I vratimo se kući samo s ovom rečenicom: 'Ja sam bio tamo prisutan. Hvala'; ili: 'Ti si me zaboravio' – naglasio je papa Franjo.
Nakon molitve Angelusa papa je uputio poseban pozdrav žiteljima Campanije i Basilicate, četrdeset godina nakon katastrofalnog potresa koji je imao epicentar u Irpiniji i ostavio iza sebe smrt i uništenje.
– Prošlo je već četrdeset godina! Taj dramatični događaj, čije čak ni materijalne rane još nisu u potpunosti zarasle, iznio je na vidjelo velikodušnost i solidarnost Talijana. O tome svjedoče brojna bratimljenja među potresima pogođenim krajevima i onima sa sjevera i središta, čije veze i dalje postoje. Te su inicijative pripomogle teškom putu obnove i, prije svega, bratstvu između različitih zajednica na poluotoku. Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike, koji ste unatoč trenutačnim teškoćama i uz poštovanje mjera došli na Trg svetog Petra. Poseban pozdrav obiteljima kojima je u ovom razdoblju posebno teško. Pomislite na mnoge obitelji koje su trenutačno u teškoćama jer nemaju posla, jer su izgubile, imaju jedno, dvoje djece, a ponekad, zbog srama, to ne pokazuju. Ali, vi ste ti koji idete i tražite gdje postoji potreba, gdje je Isus, gdje je Isus u potrebi. Učinite to! – kazao je papa Franjo na kraju svog podnevnog obraćanja.
