Papa na Duhove: 'Samo ako se ispraznimo od sebe, ostavljamo mjesta Gospodinu'

Papa Franjo na svetkovinu Duhova slavio je Misu u bazilici svetoga Petra te je u propovijedi govorio o otajstvenu izrazu koji Isus rabi govoreći o Duhu Svetom, odnosno o Parakletu koji je Utješitelj i Zagovornik.

Njegovu propovijed prenosimo u cijelosti:

'Doći će Branitelj koga ću vam poslati od Oca' (Iv 15,26). Ovim riječima Isus učenicima obećava Duha Svetoga, konačni dar, dar nad darovima. O tome govori koristeći određeni, tajanstveni izraz: Paraklet. Primimo danas ovu riječ koju nije lako prevesti jer sadrži nekoliko značenja. Paraklet u osnovi znači dvije stvari: Tješitelj i Zagovornik.

Paraklet je Tješitelj. Svi mi, posebno u teškim vremenima, poput ovog kroz koje prolazimo, tražimo utjehu. Ali, često pribjegavamo samo zemaljskim utjehama, koje brzo nestaju. Danas nam Isus nudi utjehu neba, daje nam Duha, 'Tješitelju tako blag'. Koja je razlika? Utjehe su svijeta poput anestetika: daju trenutačno olakšanje, ali ne liječe duboko zlo koje u sebi nosimo. One odvlače pažnju, rastresu nas, ali ne liječe. Djeluju na površini, na razini osjetila, a ne srca. Jer samo onaj koji čini da se osjećamo voljenima takvima kakvi jesmo, može dati mir srcu. Duh Sveti, Božja ljubav, čini tako: ulazi unutra, kao što Duh djeluje u našem duhu. 'Sa neba nas posjeti', kao 'gost drag'. Božja nježnost ne ostavlja nas same; jer biti s onima koji su sami već znači tješiti.

Sestro, brate, ako osjećaš tamu samoće, ako u sebi nosiš gromadu koja guši nadu, ako u srcu imaš ranu koja peče, ako ne pronalaziš izlaz, otvori se Duhu Svetom. On, napisao je sveti Bonaventura, je 'tamo gdje velika nevolja donosi veću utjehu, ne kao što to svijet čini, blagostanjem tješi i laska, ali u nevolji se podsmjehuje i osuđuje.' (Propovijed između osmine Uzašašća). Tako čini svijet, tako prije svega čini neprijateljski duh, đavao: najprije nam se dodvorava i čini da se osjećamo nepobjedivima, zatim nas baca na zemlju i nameće nam misao da smo promašeni. Čini sve da nas sruši, dok nas Duh Uskrsloga želi podići. Pogledajmo apostole: bili su sami i izgubljeni, bili su iza zatvorenih vrata, živjeli su u strahu i pred očima su im bile sve njihove slabosti i neuspjesi. Godine provedene s Isusom nisu ih promijenile. Tada primaju Duha i sve se mijenja: problemi i nedostatci ostaju isti, ali više ih se ne boje; i ne boje se ni onih koji im žele zlo. Osjećaju se utješenima iznutra i žele prenijeti Božju utjehu. Isus je prorekao: 'Duh će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti' (Iv 15,26-27).

I mi smo pozvani svjedočiti u Duhu Svetom, postati parakleti, tješitelji. Da, Duh traži da mu damo tijelo kako bi po nama tješio. Kako? Ne držeći velike govore, već čineći sebe blize bližnjima; ne trenutačnim riječima, već molitvom i blizinom. Paraklet govori Crkvi da je danas vrijeme utjehe. Vrijeme je evanđeoske Radosne vijesti, a ne borbe protiv poganstva. Vrijeme je da se donese radost Uskrsloga, a ne da se žalimo zbog drame sekularizacije. Vrijeme je da se na svijet izlije ljubav, a da se ne oženi svjetovnošću. Vrijeme je za svjedočenje milosrđa, a ne za uvođenje pravila i normi. Vrijeme je Parakleta!

Paraklet je i Zagovornik, Odvjetnik. U Isusovu povijesnom kontekstu odvjetnik nije izvršavao svoje funkcije kao danas: umjesto da govori u ime optuženika, obično je bio uz njega i na uho mu predlagao argumente obrane. Paraklet, 'Duh Istine' (r. 26), koji ne zauzima naše mjesto, već nas brani od laži zla nadahnjujući naše misli i osjećaje. To čini nježno, bez prisile: predlaže se, ali se ne nameće. Duh laži, zli, čini suprotno: pokušava nas prisiliti, želi da vjerujemo da smo uvijek dužni popustiti lošim prijedlozima i nagonima poroka. Pokušajmo prihvatiti tri tipična prijedloga Parakleta, našeg Zagovornika, Odvjetnika. To su tri osnovna protuotrova protiv isto toliko iskušenja koja su danas rasprostranjena.

Prvi savjet Duha Svetoga jest: 'Živi u sadašnjosti'. Sadašnjost, ne prošlost ili budućnost. Paraklet potvrđuje primat današnjice protiv iskušenja da budemo paralizirani gorčinom i nostalgijom za prošlošću ili da se usredotočimo na neizvjesnosti sutrašnjice i dopustimo da budemo opsjednuti strahovima za budućnost. Duh nas podsjeća na milost sadašnjosti. Nema boljeg vremena za nas: sada, tamo gdje jesmo, jedinstven je i neponovljiv trenutak da činimo dobro, dai život učinimo darom. Živimo u sadašnjosti!

Paraklet nadalje savjetuje: 'Tražite cjelinu'. Cjelina, a ne dio. Duh ne oblikuje zatvorene pojedince, već nas utemeljuje kao Crkvu u više oblika različitih karizmi, u jedinstvu koje nikad nije jednoliko. Paraklet potvrđuje prvenstvo cjeline. U cjelini, u zajednici, Duh radije djeluje i donosi novosti. Pogledajmo apostole. Bili su vrlo različiti: među njima su, na primjer, bili Matej, carinik koji je surađivao s Rimljanima, i Šimun, zvani Zelot, koji im se suprotstavio. Bilo je suprotstavljenih političkih ideja, različitih svjetonazora. Ali, kad prime Duha, uče da ne daju primat svojim ljudskim gledištima, već Božjoj cjelini. Danas se, ako slušamo Duha, ne ćemo usredotočiti na konzervativce i naprednjake, tradicionaliste i inovatore, desne i lijeve: ako su to kriteriji, to znači da je u Crkvi Duh zaboravljen. Paraklet se zalaže za jedinstvo, sklad, harmoniju različitosti. Pokazuje nam dijelove istog Tijela, braću i sestre među nama. Potražimo cjelinu!

Na kraju, treći sjajni savjet: 'Stavi Boga ispred sebe'. Odlučujući je to korak u duhovnom životu, koji nije kolekcija naših zasluga i djela, već ponizno prihvaćanje Boga. Paraklet potvrđuje primat milosti. Samo ako se ispraznimo od sebe, ostavljamo mjesta Gospodinu; samo ako se povjerimo Njemu, pronalazimo sebe; samo od siromašnih duhom postajemo bogati Duhom Svetim. To se odnosi i na Crkvu. Ne spašavamo nikog, pa ni sebe, svojim snagama. Ako su na prvom mjestu naši projekti, naše strukture i naši planovi reformi, upast ćemo u funkcionalizam, učinkovitost, horizontalizam i ne ćemo uroditi plodom. Crkva nije ljudska organizacija. Ona je hram Duha Svetoga. Isus je na zemlju donio vatru Duha i Crkva se preoblikuje milosnim pomazanjem, snagom molitve, radošću poslanja, razoružavajućom ljepotom siromaštva. Stavimo Boga na prvo mjesto!

Duše Sveti, Duše Paraklete, utješi naša srca. Učini nas misionarima svoje utjehe, parakletima milosrđa za svijet. Naš Zagovorniče, nježni Podupiratelju duše, učini nas svjedocima Božje današnjice, prorocima jedinstva za Crkvu i čovječanstvo, apostolima utemeljenima na Tvojoj milosti koja sve stvara i sve obnavlja.