Papa: ''Naučimo se brinuti za svako stvorenje rođeno od žene, čuvajući dragocjeni dar života''

Na početku nove godine koju Gospodin daruje našim životima, lijepo je moći uzdići pogled našeg srca prema Mariji. Budući da je Majka, Ona nas upućuje na odnos sa Sinom: vraća nas Isusu, govori nam o Isusu, vodi nas Isusu, dakle, svetkovina Marije Bogorodice ponovno nas uranja u otajstvo Božića: Bog je postao jedan od nas u Marijinu krilu i mi, koji smo otvorili Sveta vrata za početak Jubileja, podsjećamo se danas da je “Marija vrata kroz koja je Krist ušao u ovaj svijet” (sv. Ambrozije, Epistola 42). 

Apostol Pavao sažima ovo otajstvo izjavom: “Odasla Bog Sina svoga, od žene bi rođen” (Gal 4,4). Ove riječi – “od žene rođen” – danas odjekuju u našim srcima i podsjećaju nas da je Isus, naš Spasitelj, postao tijelom i otkriva se u krhkosti tijela. 

Rođen od žene. Ovaj izraz vraća nas prije svega na Božić: Riječ je tijelom postala. Apostol Pavao precizira da je rođen od žene, on gotovo osjeća potrebu podsjetiti nas da je Bog sam istinski stvoren čovjekom kroz ljudsku utrobu. Postoji iskušenje, koje mnoge danas fascinira, ali koji također mogu zavesti mnoge kršćane: zamisliti ili izmisliti “apstraktnog” Boga, povezan s nejasnom religioznom idejom, s nekom prolaznom dobrom emocijom. No, On je rođen od žene, On ima lice i ime i poziva nas da imamo odnos s Njim. Krist Isus, naš Spasitelj, rođen je od žene; On ima tijelo i krv; dolazi iz krila Očeva, ali utjelovljuje se u krilu Djevice Marije; dolazi iz neba, ali prebiva u dubinama zemlje; On je Sin Božji, ali sama je sebe učinio Sinom Čovječjim. On, slika Svemogućeg Boga, došao je u slabosti; i unatoč tome što je bez ljage, “Bog ga za nas grijehom učini” (2 Kor 5,21). Rođen je od žene i jedan je od nas: baš zato nas On može spasiti. 

Rođen od žene. Ovaj izraz također nam govori o Kristovoj ljudskosti, da nam kaže da se On otkriva u krhkosti tijela. Ako je sišao u utrobu žene, rođen kao i sva stvorenja, ovdje se On pokazuje u krhkosti Djeteta. Zato će pastiri vidjeti svojim očima ono što im je Anđeo objavio, ne nalaze izvanredne znakove ili velika očitovanja, ali “nađoše Mariju i Josipa i dijete gdje leži u jaslama” (Lk 2,16). Pronalaze bespomoćno, krhko novorođenče, kojem je potrebna majčina njega, potrebno mu je prematanje i mlijeko, milovanje i ljubav. Sveti Louis Marie Grignion Montfortski kaže da božanska Mudrost “nije htjela, iako je to mogla učiniti, dati se izravno ljudima, ali je radije dao sebe preko Svete Djevice. Niti je želio doći na svijet u dobi savršenog čovjeka, neovisnog o drugima, već siromašnog i malenog dijeteta kojem je potrebna skrb i briga Majke” (Rasprava o istinskoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici, 139). I kroz cijeli Isusov život možemo vidjeti taj Božji izbor, izbor malenosti i skrivenosti. On nikad ne će podleći privlačnosti božanske moći da postigne velike znakove i nameće se drugima kao što mu je đavao sugerirao. On će otkriti ljubav Božju u ljepoti Njegove ljudskosti, živeći među nama, dijeleći običan život sazdan od muke i snova, bio je samilostan prema patnjama tijela i duha, otvarao je oči slijepima i ohrabrujući izgubljene u srcu. Isus nam pokazuje Boga kroz Njegovu krhku ljudskost koja se brine o slabima i krhkima.

Braćo i sestre, lijepo je razmišljati o tome da nas Marija, djevojka iz Nazareta, uvijek vraća u otajstvo Njezina Sina, Isusa. Ona nas podsjeća da Isus dolazi u tijelu. Stoga je povlašteno mjesto gdje ga možemo susresti prije svega naš život, naša krhka ljudskost, život onih koji svaki dan prolaze pokraj nas. Zazivajući ju kao Majku Božju, ustvrđujemo da je Krist stvoren od Oca, ali rođen iz utrobe žene. Ustvrđujemo da je On Gospodar vremena, ali On prebiva u ovom našem vremenu, i u ovoj novoj godini, sa svojom prisutnošću punom ljubavi. Ustvrđujemo da On jest Spasitelj svijeta, ali možemo ga susresti i moramo ga tražiti u licu svakog čovjeka. I ako je On, koji je Sin Božji, postao malen da ga majka uzme u naručje, da bude mažen i dojen, onda to znači da i danas On dolazi svima onima kojima je potrebna ista briga: u svakoj sestri i svakom bratu koje susrećemo i koji trebaju pažnju, slušanje, nježnost. 

Ovu novu godinu koju počinjemo povjerimo Mariji, Majci Božjoj, te i mi naučimo poput Nje pronaći Božju veličinu u malenosti života; naučimo se brinuti za svako stvorenje rođeno od žene, prije svega čuvajući dragocjeni dar života, kako Marija čini: život u utrobi, život djece, život onih koji pate, život siromaha, život starijih, onih koji su sami, onih koji umiru.  A danas, na Svjetski dan mira, ovaj poziv što teče iz Marijina majčinskoga srca svi smo pozvani čuvati u srcu: čuvati život, brinuti se za ranjeni život, vratiti dostojanstvo životu svakoga “rođenog od žene“ temeljna je osnova za izgradnju civilizacije mira. Iz tog razloga “tražim čvrstu predanost promicanju poštivanja dostojanstva ljudskog života, od začeća do prirodne smrti, kako bi svaki čovjek mogao ljubiti svoj život i s nadom gledati u budućnost“. 

Tu nas u jaslicama čeka Marija, Majka Božja i Majka naša. Također nam pokazuje, poput pastira, Boga koji nas uvijek iznenađuje, koji ne dolazi u sjaju neba, nego u malenosti jaslica. Njoj povjeravamo ovu novu Jubilarnu godinu, predajemo joj pitanja, brige, patnje, radosti i sve što nosimo u srcu. Ona je Mama, ona je Majka. Povjeravamo Njoj cijeli svijet, da se nada ponovno rodi, da konačno nikne mir za sve narode Zemlje. Pripovijeda se da kada su u Efezu svećenici ulazili u crkvu, vjernički puk sa štapom u ruci uzvikivali su: “Sveta Majka Božja“. Štapovi su bili kao obećanje onoga što bi se moglo dogoditi ako ne proglase dogmu o Mariji Bogorodici. Danas nemamo štapove, ali imamo sinovsko srce, glas. Stoga svi zajedno zazovimo Mariju Bogorodicu, Majku Božju. Recimo svi zajedno, snažno, svi zajedno: Sveta Majko Božja! Tri puta, zajedno: “Sveta Majko Božja! Sveta Majko Božja! Sveta Majko Božja!“