Papa: ''Neka ljubav koju živite među sobom uvijek bude otvorena''

Prenosimo u cijelosti homiliju pape Franje na središnjem euharistijskom slavlju u sklopu obilježavanja Desetog svjetskog susreta obitelj.

U sklopu Desetog svjetskog susreta obitelji ovo je trenutak zahvale. Sa zahvalnošću danas donosimo pred Boga – kao veliki prinos darova – sve što je Duh Sveti posijao u vas, drage obitelji. Neki od vas bili su dionici u trenutcima razmišljanja i dijeljenja ovdje u Vatikanu; drugi, pak, te trenutke animirali su i živjeli u svojim biskupijama; kao neka vrsta velikog sazviježđa. Zamišljam: bogatstvo iskustava, prijedloga, snova, ali i brige i neizvjesnosti. Sada prinesimo sve Gospodinu i zamolimo ga da vas podrži svojom snagom i svojom ljubavlju. Vi ste očevi, majke, djeca, bake i djedovi, tete, stričevi; vi ste odrasli, djeca, mladi, starci; svaki s različitim obiteljskim iskustvom, ali svi s istom nadom u molitvi: da Bog blagoslovi i čuva vaše obitelji i sve obitelji svijeta.

Sveti Pavao u drugom čitanju govori nam o slobodi. Sloboda je jedno od najcjenjenijih i najtraženijih dobara modernog i suvremenog čovjeka. Svatko želi biti slobodan, neuvjetovan, neograničen, pa zato nastoji osloboditi se bilo kakva "zatvora": kulturalnog, društvenog, ekonomskog. Ipak, kolikima nedostaje najveća sloboda: ona unutarnja! Apostol podsjeća nas kršćane da je to prije svega dar, kada kliče: "Za slobodu nas Krist oslobodi!" (Gal 5,1). Sloboda nam je darovana. Svi smo rođeni s brojnim unutarnjim i vanjskim uvjetovanostima, a prije svega sa sklonošću sebičnosti, to jest stavljanja sebe u središte i rada u korist vlastitih interesa.

Ali, tog ropstva Krist nas je oslobodio. Da ne bi bilo sumnje, sveti Pavao upozorava nas da sloboda koja nam je dana od Boga nije lažna i prazna sloboda svijeta, koja je u stvarnosti "izlika tijelu" (usp. Gal 5,13). Ne, sloboda koju nam je Krist kupio cijenom svoje krvi u potpunosti je usmjerena na ljubav, da – kako je apostol rekao i kaže nam danas – ''ljubavlju služite jedni drugima''.

Svi vi supružnici, formirajući svoju obitelj, s Kristovom milošću, učinili ste ovaj hrabar izbor: ne koristiti svoju slobodu za sebe, nego voljeti ljude koje je Bog stavio pored vas. Umjesto da živite kao "otoci", stavili ste se "jedni drugima u službu". Tako se živi sloboda u obitelji! Ne postoje "planeti" ili "sateliti" koji putuju svaki u svojoj orbiti. Obitelj je mjesto susreta, dijeljenja, izlaska iz sebe kako bi prihvatio drugoga i bio mu blizu. To je prvo mjesto gdje se uči voljeti.

Braćo i sestre, dok sa snažnim uvjerenjem ovo ponavljamo, dobro znamo da to zapravo nije uvijek tako, zbog raznoraznih razloga i situacija. I upravo kad potvrđujemo ljepotu obitelji, osjećamo više nego prije da ju trebamo braniti. Ne dopustimo da se onečisti otrovima sebičnosti, individualizma, kulturom ravnodušnosti i odbacivanja te tako izgubi svoj 'DNK', a to je gostoprimstvo i duh služenja.

Odnos proroka Ilije i Elizeja, o kojima smo čuli u prvom čitanju, nuka nas da razmislimo o odnosu među generacijama, o ''prenošenju palice, štafete'' s roditelja na djecu. Taj odnos u današnjem svijetu nije jednostavan i često je razlog brige. Roditelji strahuju da se njihova djeca ne će moći snaći u složenosti i zbrci našeg društva, u kojemu sve izgleda kaotično i neizvjesno, te da će na kraju izgubiti svoj put. Taj strah neke roditelje čini tjeskobnima, drugi su pretjerano zaštitnički nastrojeni, a ponekad čak i blokira želju da donesu na svijet nove živote.

Dobro nam je razmišljati o odnosu Ilije i Elizeja. Ilija, u trenutku krize i straha zbog budućnosti, prima zapovijed od Boga da pomaže Elizeja za svog nasljednika. Bog daje Iliji da shvati da svijet ne prestaje s njim i zapovijeda mu da svoju misiju prenese na drugoga. Ovo je značenje geste opisane u tekstu: Ilija baca svoj ogrtač na Elizejeva ramena i od tog trenutka učenik zauzima mjesto učitelja kako bi nastavio svoju proročku službu u Izraelu. Tako Bog pokazuje da ima povjerenja u mladog Elizeja.

Kako je važno za roditelje da razmatraju, razmišljaju o Božjem načinu djelovanja! Bog voli mlade, ali to ne znači da ih štiti od svakog rizika, svakog izazova i patnje. Nije tjeskoban ni pretjerano zaštitnički nastrojen; naprotiv, ima povjerenja u njih i svakoga poziva na najviši standard života i poslanja. Sjetimo se dječaka Samuela, adolescenta Davida, mladog Jeremije; sjetimo se prije svega Djevice Marije. Dragi roditelji, Riječ Božja pokazuje nam put: ne čuvati djecu od svake minimalne nelagode i patnje, nego im pokušajte prenijeti strast za životom, upalite u njima želju kako bi pronašli svoj poziv i prigrlili veliko poslanje koje je Bog pripravio za njih.

Upravo to otkriće čini Elizeja hrabrim, odlučnim i pomaže mu da odraste. Odvajanje od roditelja i ubijanje volova upravo su znak da je Elizej shvatio da je sada "na njemu red", da je vrijeme da prihvati Božji poziv i nastavi ono što je vidio da čini njegov učitelj. I činit će to hrabro do kraja života. Dragi roditelji, ako pomognete svojoj djeci da otkriju i prihvate svoje zvanje, vidjet ćete da će ih ovo poslanje ''zahvatiti'' i da će imati snage suočiti se i prevladati životne poteškoće.

Želio bih također dodati da je za odgojitelja najbolji način da pomogne drugomu da slijedi svoj poziv jest zagrliti vlastiti (poziv) vjernom ljubavlju. To je ono što su učenici vidjeli kako Isus čini, a današnje Evanđelje pokazuje nam simboličan trenutak, kad Isus ''krene sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu" (Lk 9,51), dobro znajući da će tamo biti osuđen i ubijen. Na putu za Jeruzalem Isus doživljava odbacivanje stanovnika Samarije, odbačenost koja izaziva ogorčenu reakciju Jakova i Ivana, ali koju On prihvaća jer je to dio Njegova poziva: na početku je bio odbačen u Nazaretu, sada u Samariji, a na kraju će biti odbačen u Jeruzalemu.

Isus sve to prihvaća jer je došao uzeti naše grijehe na sebe. Isto tako, za djecu nema ničeg što ih može više ohrabriti nego da svoje roditelje vide da brak i obitelj žive kao poslanje, vjerno i strpljivo, unatoč poteškoćama, tužnim trenutcima i kušnjama. Ono što se dogodilo Isusu u Samariji događa se u svakom kršćanskom pozivu, pa i obiteljskom. Postoje trenutci kada treba na sebe preuzeti otpore, zatvorenosti, nerazumijevanja koja dolaze iz ljudskog srca i, uz Kristovu milost, preobraziti ih u prihvaćanje drugoga, besplatnom ljubavlju.

Neposredno nakon ovog događaja, koji u izvjesnom smislu opisuje "Isusov poziv", Evanđelje nam predstavlja tri druga poziva, tri zvanja, kao i brojnih drugih kandidata za Isusove učenike. Prvi je pozvan da ne traži stalno boravište, siguran smještaj slijedeći Učitelja. On "nema gdje bi glavu naslonio" (Lk 9,58). Slijediti Isusa znači kretati se i uvijek ostati u pokretu, "putovati" s Njim kroz životne događaje. Kako je to istinito za vas oženjene!

I vi ste, prihvaćajući poziv na brak i obitelj, napustili svoje "gnijezdo" i krenuli na put, čije sve etape niste mogli znati unaprijed, a koji vas drži u neprestanom kretanju, uvijek s novim situacijama, neočekivanim događajima, iznenađenjima. Takvo je i putovanje s Gospodinom. Dinamično je, nepredvidivo i uvijek je predivno otkriće. Sjetimo se da je odmor svakog Isusova učenika upravo u vršenju Božje volje svaki dan, kakva god ona bila.
Drugi učenik pozvan je da se ne "vrati pokopati svoje mrtve" (rr. 59-60). Nije riječ o kršenju Četvrte zapovijedi, koja uvijek vrijedi; to je poziv na slušanje Prve zapovijedi: ljubiti Boga iznad svega. To je slučaj i s trećim učenikom, pozvanim odlučno i svim srcem slijediti Krista, bez ''obaziranja unatrag'', čak ni da se oprosti od svoje obitelji (usp. rr 61-62).

Drage obitelji, i vi ste pozvane ne imati druge prioritete, da se ''ne osvrćete natrag'', odnosno da ne žalite za prijašnjim životom, prijašnjom slobodom, s varljivim iluzijama: život postaje fosiliziran kad ne prihvaća novost Božjeg poziva, žaleći za prošlošću. Kad Isus poziva, čak i na brak i obitelj, traži od nas da gledamo naprijed i uvijek je pred nama na putu, uvijek nas prethodi u ljubavi i služenju. Onaj tko ga slijedi, ne ostaje razočaran!

Draga braćo i sestre, čitanja koja nam je danas ponudila liturgija sva providonosno govore o zvanju, što je upravo tema ovog Desetog svjetskog susreta obitelji: ''Obiteljska ljubav: zvanje i put svetosti''. Snagom ove Riječi života, ohrabrujem vas da odlučno nastavite put obiteljske ljubavi, dijeleći radost ovog poziva sa svim članovima obitelji. Neka ljubav koju živite među sobom uvijek bude otvorena, sposobna "dotaknuti" najslabije i ranjene koje susretnete na putu: krhke u tijelu i krhke u duši. Čak se i obiteljska ljubav pročišćava i jača kad se daje.

Crkva je s vama. Zapravo, Crkva je u vama! Crkva je rođena iz Obitelji, Nazaretske, i sastoji se u prvom redu od obitelji. Neka vam Gospodin svaki dan pomaže da ostanete u jedinstvu, miru i radosti, pokazujući svima da je Bog ljubav i zajedništvo života.