Papa: ''Nema kršćana prvog i drugog reda, svi su pozvani''

Papa: ''Nema kršćana prvog i drugog reda, svi su pozvani''

Na blagdan svetih Petra i Pavla papa Franjo u vatikanskoj bazilici predslavio je Misu nakon koje je uručio palije 44 novih nadbiskupa metropolita, među kojima su splitsko-makarski nadbiskup Dražen Kutleša te vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić.

Autor
Laudato/N.M.
Fotograf
Laudato
Objavljeno:
 
29.06.2022 13:11

 

U homiliji, papa Franjo osvrnuo se na dva izraza koji govore o apostolskim prvacima u današnjim liturgijskim čitanjima – ''ustati brzo'' (usp. Dj 12,7) te ''dobar boj biti'' (usp. 2 Tim 4,7), pitajući što imaju reći današnjoj kršćanskoj zajednici uključenoj u sinodski proces.

Svjedočanstvo dvojice velikih apostola Petra i Pavla živi i danas u liturgiji Crkve. Prvome, kojeg je kralj Herod poslao u tamnicu, anđeo Gospodnji kaže: "Ustani brzo" (Dj 12,7); drugi, sažimajući cijeli njegov život i njegov apostolat, kaže: "Dobar sam boj bio" (2 Tim 4,7). Pogledajmo ta dva aspekta – ''ustani brzo'' i ''bij dobar boj'' – i zapitajmo se što oni imaju ponuditi kršćanskoj zajednici danas, dok je sinodalni proces u tijeku.

Prije svega, Djela apostolska ispripovjedila su nam o noći kada je Petar oslobođen okova zatvora; anđeo Gospodnji dotaknuo mu je bok dok je spavao, "probudio ga je i rekao: 'Ustani brzo'" (12,7). On ga je probudio i tražio ga da ustane. Ova scena dočarava Uskrs, jer ovdje nalazimo dva glagola upotrijebljena u govoru o uskrsnuću: ''probuditi se'' i ''ustati''. To znači da je anđeo probudio Petra iz smrtnog sna i rekao mu da ustane, da iziđe na svjetlo, da dopusti da ga Gospodin vodi kako bi prešao prag svih zatvorenih vrata ( usp. r. 10). To je značajna slika za Crkvu. I mi smo, kao učenici Gospodinovi i kao kršćanska zajednica, pozvani brzo ustati da uđemo u dinamiku uskrsnuća i da dopustimo da nas Gospodin vodi putovima koje nam On želi pokazati.

Još uvijek doživljavamo brojne unutarnje otpore zbog kojih ostajemo nepokretni. Ponekad nas kao Crkvu obuzme lijenost i radije sjedimo i razmišljamo o malo sigurnih stvari koje posjedujemo, umjesto da ustanemo i pogledamo prema novim obzorima, prema pučini. Često smo okovani poput Petra u zatvoru uhodanosti, uplašeni promjenama i vezani za lanac svojih navika. Ali na taj način upadamo u duhovnu osrednjost, riskiramo "provlačiti se" čak i u pastoralnom životu, entuzijazam poslanja izblijedi i, umjesto da budemo znak vitalnosti i kreativnosti, na kraju ostavljamo dojam mlakosti i inercije. Tada snažna struja novosti i života koja je Evanđelje – napisao je otac de Lubac – u našim rukama postaje vjera koja "pada u formalizam i naviku, [...] religija ceremonija i pobožnosti, ukrasa i obične utjehe […]. Klerikalno kršćanstvo, formalističko kršćanstvo, ugašeno i otvrdnulo kršćanstvo'' (''Drama ateističkog humanizma. Čovjek pred Bogom'', Milano 2017., 103-104).

Sinoda koju slavimo poziva nas da postanemo Crkva koja ustaje, a ne sklupčana u sebe, sposobna gledati dalje, izići iz vlastitih zatvora kako bismo išli u susret svijetu. Crkva bez lanaca i zidova, u kojoj se svatko može osjećati dobrodošlo i prihvaćeno, u kojoj se njeguje umijeće slušanja, dijaloga, sudjelovanja, pod jedinstvenim autoritetom Duha Svetoga. Slobodna i ponizna Crkva, koja "brzo ustaje", koja ne odustaje, ne odgađa izazove današnjice, ne ostaje u sakralnim  prostorima, već se prepušta žaru naviještanja Evanđelja i želje da dopre do svakoga i da prihvati sve.

Drugo čitanje donosi nam Pavlove riječi koji, prolazeći cijeli svoj život, ustvrđuje: "Dobar sam boj bio" (2 Tim 4,7). Apostol se osvrće na nebrojene situacije, ponekad obilježene progonima i patnjama, u kojima se nije štedio u naviještanju Isusova evanđelja. Sada, na kraju svog života, vidi da se odvija još jedna velika "bitka", jer mnogi ne žele prihvatiti Isusa, već radije slijede vlastite interese i druge učitelje. Pavao se suočio sa svojom borbom i, sada kada je završio utrku, traži od Timoteja i braće u zajednici da nastave ovo djelo s budnošću, navještajem, poukama: ukratko, svatko treba izvršiti povjereno mu poslanje i odraditi svoj dio.

To je i za nas Riječ života koja budi svijest o tome kako je u Crkvi svatko pozvan biti učenik misionar i dati svoj doprinos. I tu mi dolaze na pamet dva pitanja. Prvo je: što mogu učiniti za Crkvu? Nemojte se žaliti na Crkvu, već se zalažite za Crkvu. Sudjelujte sa žarom i poniznošću: sa žarom, jer ne smijemo ostati pasivni gledatelji; s poniznošću, jer zalagati se u zajednici nikada ne smije značiti zauzeti središnje mjesto, osjećati se boljim i spriječiti druge da priđu. Sinodalna Crkva znači: svi sudjeluju, nitko umjesto drugih ili iznad drugih.

Sudjelovati također znači nastaviti "dobar boj" o kojem govori Pavao. To je zapravo "bitka", jer navještaj Evanđelja nije neutralan, ne ostavlja stvari onakvima kakve jesu, ne prihvaća kompromis s logikom svijeta, već, naprotiv, pali vatru Kraljevstva Božjeg tamo gdje vladaju ljudski mehanizmi moći, zla, nasilja, korupcije, nepravde, marginalizacije. Otkad je Isus Krist uskrsnuo, djelujući kao prijelomnica povijesti, ''počela je velika bitka između života i smrti, između nade i očaja, između kapitulacije pred najgorim i borbe za najbolje, bitka koja neće imati predaha sve do definitivnog poraza nad svakom moći mržnje i razaranja" (C. M. MARTINI, Uskrsna propovijed, 4. travnja 1999.).

Sada drugo pitanje: što možemo učiniti zajedno, kao Crkva, da svijet u kojem živimo učinimo ljudskijim, pravednijim, solidarnijim, otvorenijim Bogu i bratstvu među ljudima? Svakako ne smijemo zatvoriti se u svoje crkvene krugove i prikovati se nekim našim besplodnim raspravama, već si trebamo međusobno pomagati da budemo kvasac u svijetu. Zajedno možemo i moramo brinuti se za ljudski život, za zaštitu stvorenog, za dostojanstvo rada, za probleme obitelji, za stanje starijih i onih koji su napušteni, odbačeni i prezreni. Ukratko, biti Crkva koja promiče kulturu brige, suosjećanja sa slabima i borbu protiv svih oblika degradacije, uključujući i naše gradove i mjesta koja posjećujemo, kako bi radost Evanđelja zasjala u životu svakoga: to je naš "dobar boj".

Braćo i sestre, danas, prema lijepoj tradiciji, novoimenovani nadbiskupi metropoliti  primaju palij. U zajedništvu s Petrom pozvani su "brzo ustati" da budu budni stražari stada i da ''dobar boj biju'', nikad sami, nego s cijelim vjernim narodom Božjim. Od srca pozdravljam Delegaciju sv. Ekumenskog patrijarhata, koju je poslao dragi brat Bartolomej. Hvala na vašoj prisutnosti! Hodajmo zajedno, jer samo zajedno možemo biti sjeme Evanđelja i svjedoci bratstva.

Neka Petar i Pavao zagovaraju nas, grad Rim, Crkvu i cijeli svijet. Amen.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Vatikan