Papa: ''Očuvajmo srce budnim''

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje liturgije Druge korizmene nedjelje govori o Isusovu preobraženju. Dok se molio na jednom visokom brdu, On se preobrazio. Njegove haljine postaju bijele i sjajne i u svjetlu Njegove slave pojavljuju se Mojsije i Ilija, koji razgovaraju s Njime o muci, smrti i uskrsnuću koji ga čekaju u Jeruzalemu. Svjedoci ovog izvanrednog događaja jesu apostoli: Petar, Ivan i Jakov, koji su se popeli na brdo s Isusom.

Zamišljamo ih otvorenih očiju pred tim jedinstvenim prizorom, i sigurno je to tako i bilo. No, evanđelist Luka naglašava da je Petra i drugove svladao san, te su, kad su se probudili, vidjeli Isusovu slavu. San trojice apostola zvuči disonantno. Sami apostoli zaspali su i u Getsemanskom vrtu, dok je Isus u tjeskobi molio, premda ih je bio zamolio da bdiju. Začuđuje nas ta pospanost u tako važnim trenutcima. Međutim, ako pozorno čitamo, uočavamo da Petar, Ivan i Jakov drijemaju prije samoga preobraženja, tj. upravo dok je Isus u molitvi. Isto se dogodilo i u Getsemaniju. Očito se radi o molitvi koja je dugo trajala, u tišini i sabranosti. Možemo pomisliti da su na početku i oni molili, sve dok ih nije svladao umor i san.

Braćo i sestre, zar taj neprimjereni san ne podsjeća na mnoge neprimjerenosti koje nas zahvaćaju u trenutcima za koje znamo da su važni? Možda navečer kad želimo malo moliti, ostati s Isusom, nakon što smo dan proveli trčeći za tisuću stvari i obveza. Ili kad je vrijeme da se u obitelji razgovara, a više za to nemamo snage. Htjeli bismo biti budniji i pozorniji, sudjelovati i ne propuštati dragocjene prilike, ali ne uspijevamo ili to uspijemo samo djelomično. Snažno korizmeno vrijeme prilika je u tom smislu. To je vrijeme u kojem nas Bog želi probuditi iz unutarnje letargije. Probuditi nas iz te pospanosti koja ne dopušta da živimo u duhu, jer dobro zapamtimo: čuvati srce budnim, ne ovisi samo o nama. To je milost, i treba ju izmoliti!

To dokazuju trojica učenika iz Evanđelja. Bili su dobri, prate Isusa na brdo, ali svojim snagama ne uspijevaju ostati budni. To se i nama događa. No, probudili su se upravo tijekom preobraženja. Možemo pomisliti da ih je Isusova svjetlost probudila. Poput njih, i mi trebamo Božje svjetlo, kako bi stvari vidjeli drukčije. Svjetlo koje nas privlači i budi, nanovo užiže želju i snagu za molitvom, da se pogledamo unutra i posvetimo vrijeme za druge. Možemo nadvladati umor tijela snagom Božjega Duha. A kad mi to sami ne možemo prebroditi, molimo se Duhu Svetomu da nam pomogne. Dođi, Duše Sveti, pomozi mi! Želim susresti Isusa te biti pozoran i budan. Molite Duha Svetoga da uništi pospanost koja nam priječi da molimo.

U ovo korizmeno vrijeme, nakon svakidašnjeg napora dobro će nam učiniti ako ne ugasimo svjetlo u sobi, a da prije ne stanemo pred Božje svjetlo. Malo moliti prije spavanja! Dajmo Gospodinu mogućnost da nas iznenadi i da nam razbudi srce. Možemo to učiniti npr. da otvorimo Evanđelje i dopustimo da nas začudi Božja riječ, jer Sveto pismo obasjava naše korake i čini da nam srce gori. Možemo i promatrati Raspetoga i diviti se pred tom ludom Božjom ljubavlju, koja se nikad ne umara zbog nas i ima moć preobraziti naše dane i dati im novi smisao, drukčije i neočekivano svjetlo.

Djevica Marija neka nam pomogne očuvati srce budnim u ovo vrijeme koje nam Bog nudi.