Papa: 'Odlučujuće je ponovno otkriti ljepotu djece Božje, braće i sestara'

Braćo i sestre, dobar dan!

Nastavljamo naš hod produbljivanja vjere u svjetlu Poslanice svetog Pavla Galaćanima. Apostol kod ovih kršćana ustraje da ne zaborave novost Božje objave koja im je naviještena. Upravo kao i evanđelist Ivan (usp. 1 Iv 3,1-2), Pavao naglašava da nam je vjera u Isusa Krista dopustila da doista postanemo djeca Božja i Njegovi baštinici. Mi kršćani često uzimamo zdravo za gotovo stvarnost da smo djeca Božja. Dobro je uvijek se sjetiti trenutka u kojem smo to postali, trenutka svog krštenja, kako bismo s više svjesnosti živjeli veliki dar koji smo primili.

Kad jednom 'dođe vjera' u Isusa Krista (r. 25), stvara se potpuno novo stanje koje vodi do božanskog sinovstva. Sinovstvo o kojem govori Pavao više nije opće, koje uključuje sve muškarce i žene kao sinove i kćeri jednog Stvoritelja. U odlomku koji smo upravo čuli on potvrđuje da nam vjera dopušta da budemo djeca Božja 'u Kristu' (r. 26). To 'u Kristu' jest ono što čini razliku. Svojim utjelovljenjem postao je naš brat, a smrću i uskrsnućem pomirio nas je s Ocem. Tko prima Krista u vjeri, po krštenju je 'odjeven' Njime i sinovskim dostojanstvom (usp. r. 27).

Sveti Pavao u svojim poslanicama na više mjesta govori o krštenju. 'Biti kršten' za njega, na učinkovit i stvaran način, jednako je onomu biti dionikom Isusova otajstva. U Poslanici Rimljanima čak će otići toliko daleko da kaže da smo u krštenju s Kristom umrli i s Njim pokopani da bismo s Njim živjeli (usp. 6,3-14). Krštenje nije puki vanjski obred. Oni koji ga primaju preobraženi su u dubini, u najintimnijem bivstvovanju, i posjeduju novi život, upravo onaj koji im omogućava da se obrate Bogu i zazovu ga imenom: 'Abba, oče' (usp. Gal 4,6).

Apostol s velikom odvažnošću tvrdi da je identitet primljen krštenjem toliko nov da nadvladava razlike koje postoje na etničko-vjerskoj razini: 'Nema više: Židov – Grk!'; kao i na društvenoj razini: 'Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko!' (Gal 3,28). Ti se izrazi često čitaju prebrzo a da se ne shvati revolucionarna vrijednost koju posjeduju. Pisanje Galaćanima da u Kristu 'nema ni Židova ni Grka', za Pavla je bio jednako autentičan preokret na etničko-vjerskoj razini. Židov je, zbog činjenice da pripada izabranom narodu, bio povlašten u odnosu na pogane (usp. Rim 2,17-20), i sam Pavao to potvrđuje (usp. Rim 9,4-5).

Stoga ne čudi da ovo novo apostolovo učenje može zvučati krivovjerno. Čak i druga usporedba jednakosti, između 'slobodnih' i 'robova', otvara iznenađujuća stajališta. Za drevno društvo, razlika između robova i slobodnih građana bila je bitna. Ovi su uživali sva zakonska prava dok robovima ljudsko dostojanstvo nije ni priznato. Isto tako, jednakost u Kristu nadilazi društvenu razliku između dvaju spolova, uspostavljajući jednakost između muškaraca i žena, što je tada bilo revolucionarno i što je i danas potrebno ponovno utvrditi.

Kao što se može vidjeti, Pavao potvrđuje duboko jedinstvo koje postoji među svim krštenima, bez obzira na status koji imaju, jer svaki je od njih, u Kristu, novo stvorenje. Svaka razlika postaje sporedna u odnosu na dostojanstvo djece Božje, koje svojom ljubavlju postiže istinsku i bitnu jednakost.

Stoga smo pozvani na pozitivniji način živjeti novim životom koji svoj temeljni izričaj nalazi u sinovstvu s Bogom. Za sve nas danas također je odlučujuće ponovno otkriti ljepotu djece Božje, braće i sestara, jer ukorijenjeni smo u Kristu. Razlike koje stvaraju podjele ne bi smjele postojati kod Kristovih vjernika. Naš je poziv prije svega konkretan i očit poziv na jedinstvo cijelog ljudskog roda (usp. CONC. ECUM. VAT. II., Const. Lumen gentium, 1). Sve što ističe razlike među osobama, izazivajući često diskriminaciju, sve to pred Bogom više nije vjerodostojno, zahvaljujući spasenju postignutom u Kristu. Ono što je bitno jest vjera koja djeluje, slijedeći put jedinstva na koji nas upućuje Duh Sveti. Naša je odgovornost odlučno koračati ovim putem.