Papa: ''Poput mudraca, podignimo oči k nebu, pođimo u potragu za Gospodinom, prignimo svoja srca u klanjanju''

Na svetkovinu Bogojavljenja, papa Franjo predslavio je svetu Misu u bazilici sv. Petra u Vatikanu. U svojoj propovijedi osvrnuo se na mudrace koji su krenuli na put tražiti novorođenoga Kralja. Oni su slika naroda na njihovu putu u potrazi za Bogom, slika stranaca koji su dovedeni na goru Gospodnju, onih izdaleka koji sada mogu čuti navještaj spasenja, svih izgubljenih koji čuju zov prijateljskoga glasa. Jer sada, u tijelu betlehemskog Djeteta, otkrit će se slava Gospodnja svim ljudima i "svaki će čovjek vidjeti spasenje Božje". To je ljudsko hodočašće svakoga od nas, izdaleka u blizinu, rekao je na početku svoje propovijedi papa Franjo.

''Oči mudraca usmjerene su prema nebu, noge im hodaju po zemlji, srca su im prostrta u klanjanju. Ponavljam: oči usmjerene prema nebu, noge im hodaju po zemlji, srca su im prostrta u klanjanju. Prije svega, mudraci imaju oči usmjerene prema nebu. U njima živi čežnja beskraja i pogled im privlače nebeske zvijezde. Oni ne žive gledajući svoje prste na nogama, nisu usmjereni na sebe, niti su zarobljenici zemaljskog obzora, hodajući prepušteno ili kukajući. Oni podižu svoje glave, podižu glavu da bi gledali svjetlo koje obasjava smisao njihova života, spasenje koje dolazi odozgo. I tako vide kako izlazi zvijezda, sjajnija od svih, koja ih privlači i usmjerava na put. Ovo je ključ koji otključava pravi smisao našeg postojanja: ako živimo zatvoreni u uskom perimetru zemaljskih stvari, ako hodamo pognutih glava, ako smo taoci naših neuspjeha i žaljenja, ako smo gladni svjetovnih dobara i utjehe, koji su danas tu, a sutra ih više nema, umjesto da smo tragači za svjetlom i ljubavlju, naš se život gasi. Mudraci, koji su stranci i još nisu susreli Isusa, uče nas podići pogled, okrenuti pogled prema nebu, podići oči prema brdima odakle će nam doći pomoć, jer naša pomoć dolazi od Gospodina'', istaknuo je Sveti Otac.

''Braćo i sestre, oči uprte u nebo! Trebamo gledati prema gore kako bismo naučili vidjeti stvarnost odozgo'', naglasio je.

''Trebamo ga na životnom putu, da nas prati prijateljstvo s Gospodinom, Njegova ljubav koja nas uzdržava, svjetlo Njegove riječi koja nas vodi poput zvijezde u noći. Potrebna nam je na putu vjere, kako se ne bi svela na skup vjerskih običaja ili naviku, nego postala vatra koja gori u nama i činila da postanemo strastveni tražitelji lica Gospodinova i svjedoci Njegova Evanđelja. Trebamo to u Crkvi, gdje smo, umjesto da se dijelimo po svojim idejama, pozvani ponovno staviti Boga u središte. Trebamo napustiti crkvene ideologije kako bismo pronašli smisao svete majke Crkve. Crkvene ideologije ne, poziv na crkvenost da. Tražiti Gospodina, a ne naše ideje ili naše planove. Pođimo ponovno od Boga, tražimo u Njemu hrabrost da ne posustanemo pred teškoćama, snagu da prevladamo prepreke, radost življenja u zajedništvu i slozi'', objasnio je Papa.

''Mudraci ne gledaju samo zvijezde, već također imaju noge koje hodaju po zemlji'', rekao je.

''Krenuli su na put prema Jeruzalemu i pitaju: ''Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti''. Primijetimo: noge povezane s kontemplacijom. Zvijezda koja sja na nebu šalje ih natrag da putuju cestama zemaljskim; podižući glave, primorani su se spustiti; tražeći Boga, poslani su da ga nađu u čovjeku, u Djetetu koje leži u jaslama, jer Bog koji je beskrajno velik objavio se u ovom malom, beskrajno malenom. Potrebna je mudrost, potrebna je pomoć Duha Svetoga kako bi se razumjela veličina i malenost Božjeg očitovanja'', pojasnio je Sveti Otac.

Braćo i sestre, noge koje hodaju po zemlji! Dar vjere nije nam dan da gledamo u nebo, nego da hodamo ulicama svijeta kao svjedoci Evanđelja; svjetlo koje obasjava naš život, Gospodin Isus, nije nam dan samo da se tješimo u našim noćima, nego da otvorimo tračak svjetla u gustoj tami koja obavija brojne društvene situacije; Boga koji nas dolazi pohoditi ne nalazimo tako što čvrsto stojimo u nekoj lijepoj religioznoj teoriji, nego samo tako da krenemo na put, tražeći znakove Njegove prisutnosti u svakodnevnim zbiljama i, iznad svega, susrećući i dodirujući našu braću. Razmatrati o Bogu je lijepo, ali plodonosno je samo ako riskiramo; rizik služenja i pronošenja Boga. Mudraci traže Boga, velikog Boga, a nalaze Dijete. To je važno: susresti Boga u tijelu, u licima koja svakodnevno prolaze pokraj nas, osobito onih najsiromašnijih. Mudraci nas, naime, uče da nas susret s Bogom otvara većoj nadi, koja nam pomaže da promijenimo način života i preobražava svijet; kako je rekao Benedikt XVI.: ''Ako nema istinske nade, čovjek traži sreću u opijenosti, u suvišnom, u ekscesima, i upropaštava sebe i svijet. Iz tog razloga postoji potreba za ljudima koji imaju veliku nadu i zbog toga posjeduju puno hrabrosti. Hrabrost mudraca koji su poduzeli dug put za zvijezdom i koji su znali kleknuti pred Djetetom i ponuditi mu svoje dragocjene darove'', citirao je.

''Konačno, mudraci imaju svoja srca prostrta u adoraciji. Gledaju zvijezdu na nebu, ali ne nalaze utočište u pobožnosti odvojenoj od zemlje; putuju, ali ne lutaju kao besciljni turisti. Stigli su u Betlehem i, kad su ugledali Dijete, 'padnu ničice i poklone mu se'. Zatim su otvorili svoje blago i ponudili mu zlato, tamjan i smirnu. Tim mističnim darovima obznanjuju tko je Onaj koga štuju: zlatom objavljuju da je Kralj, tamjanom da je Bog, smirnom da je smrtan. Kralj koji nam je došao služiti, Bog koji je postao čovjekom. Suočeni s ovim otajstvom, pozvani smo prignuti svoja srca i koljena na klanjanje: klanjati se Bogu koji dolazi u malenosti, koji nastanjuje normalnost naših domova, koji umire za ljubav. Bog, koji se očituje u beskraju neba sa znakovima zvijezda, pronađen je u tijesnom utočištu; slab u tijelu djeteta, umotan u odjeću novorođenčeta, mudraci su ga štovali, a zli su ga se bojali'', rekao je Papa.
 
''Braćo i sestre, izgubili smo naviku klanjanja, izgubili smo taj kapacitet koji nam pruža klanjanje. Otkrijmo ponovno okus molitve klanjanja. Prepoznajemo Isusa kao svoga Boga i Gospodina i klanjajmo mu se. Danas nas mudraci pozivaju na klanjanje. Danas nedostaje klanjanja. Poput mudraca, podignimo oči k nebu, pođimo u potragu za Gospodinom, prignimo svoja srca u klanjanju. Pogledajmo prema nebu, koračajmo i klanjajmo se. I molimo za milost da nikad ne izgubimo hrabrost: hrabrost da budemo tražitelji Boga, ljudi nade, neustrašivi sanjari koji gledaju prema nebu i ustrajnost u koračanju  ulicama svijeta i hrabrost klanjati se, hrabrost gledati u Gospodina koji obasjava svakog čovjeka. Neka nam Gospodin udijeli tu milost, a nadasve milost da se znamo klanjati'', zaključio je Sveti Otac.