Papa posjetio Edith Bruck, preživjelu u Auschwitzu

Mađarska spisateljica, gotovo 90-godišnjakinja, već dugo živi u Rimu. Papa Franjo, dirnut njezinim svjedočanstvom iz intervjua danom u siječnju za vatikanski dnevnik 'L'Osservatore Romano', jučer je iznenada otišao posjetiti ju u njezinu stanu u centru Rima, piše Vatican News.

– Došao sam ovamo zahvaliti Vam na Vašem svjedočanstvu i odati počast narodu mučeniku ludila nacističkoga populizma, te Vam iskreno ponavljam riječi koje sam od srca izgovorio u Yad Vashemu, a koje ponavljam pred svakom osobom koja je, poput Vas, zbog toga mnogo trpjela: 'Oprosti, Gospodine, u ime čovječanstva' – rekao je Papa.

Tiskovni je ured Svete Stolice izvijestio da su u razgovoru s Papom spomenuti trenutci svjetlosti koji su obilježili iskustvo pakla koncentracijskih logora, te pobuđeni strahovi i nade za vrijeme u kojemu živimo, ističući vrijednost sjećanja i ulogu starijih osoba u njegovu održavanju i prenošenju mladima. Nakon susreta koji je trajao oko sat vremena, papa Franjo vratio se u Vatikan.

Edith Bruck svoj je život posvetila svjedočenju o onomu što je vidjela. Naime, dvije osobe u koncentracijskom logoru Bergen-Belsenu, koje nije poznavala, tražile su to od nje rekavši joj: 'Ti pripovijedaj o tomu; ne će ti vjerovati, ali ako preživiš, pripovijedaj i za nas'. I održala je obećanje. Ono što pogađa, čitajući o događajima opisanima u intervjuu, jest nada koju Edith uspijeva prenijeti. I kada govori o najmračnijim trenutcima, o ponoru užasa u koji je kao dijete bila uronjena izgubivši velik dio obitelji, nikad ne propušta skrenuti pogled na neki lijep i dobar detalj, na poneki znak čovječnosti koji joj je pomogao nastaviti živjeti i nadati se.

Opisujući tako život u getu, nakon što je zajedno s roditeljima i braćom izbačena iz kuće u selu u kojemu je živjela, pripovijeda o čovjeku koji nije bio Židov, a koji je darovao puna kola hrane za pomoć progonjenima. Dok govori o vremenu kad je radila u Dachauu kopajući rovove, spominje se njemačkoga vojnika koji joj dobacuje svoju zdjelicu da ju opere, ali na dnu je ostavio marmelade za mene.

I dok opisuje svoj posao u kuhinji za časnike, u njezinu se pripovijedanju pojavljuje kuhar koji ju je upitao kako se zove, te je na Edithin odgovor drhtavim glasom rekao: 'Imam djevojčicu tvojih godina'. Rekavši to, iz džepa je izvadio mali češalj te mi ga je, gledajući moju glavu s tek izraslom kosom, darovao.

– Imala sam tada osjećaj da sam, nakon mnogo vremena, pred sobom imala humano biće. Dirnula me ta gesta koja je bila život, nada. Malo je gesta dovoljno da bi se svijet spasio – istaknula je na kraju Edith Bruck.