Papa pozdravio hrvatske hodočasnike povodom 25. obljetnice Vojnog ordinarijata u RH

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Prošli tjedan, od utorka do četvrtka, posjetio sam Kazahstan, veliku zemlju u središnjoj Aziji, prigodom sedmog Kongresa vođa svjetskih i tradicionalnih religija. Ponavljam svoju zahvalnost predsjedniku Republike i drugim vlastima Kazahstana na srdačnoj dobrodošlici koja mi je priređena i na velikodušnom angažmanu u organizaciji. Isto tako, iskreno zahvaljujem biskupima i svim suradnicima na velikom poslu koji su obavili, a prije svega zbog radosti koju su mi pružili što sam ih mogao susresti i vidjeti na okupu.

Kao što sam rekao, glavni razlog putovanja bio je sudjelovanje na Kongresu vođa svjetskih i tradicionalnih religija. Ovu inicijativu već dvadeset godina provode vlasti te zemlje, koja se svijetu predstavlja kao mjesto susreta i dijaloga, u ovom slučaju na vjerskoj razini, a samim time i kao protagonist u promicanju mira i ljudskog bratstva. Sve to može dobro predočiti jedna slika: velika kružna dvorana, najsuvremenije tehnološki opremljena, s ogromnim okruglim stolom u središtu za kojim smo sjedili mi, vjerski poglavari, a uokolo su bila raspoređena izaslanstva raznih institucija i međunarodnih organizacija.

To znači staviti religije u središte predanosti izgradnji svijeta u kojem se sluša i poštuje u različitosti. I to se mora priznati kazahstanskoj vladi koja, nakon što se oslobodila jarma ateističkog režima, sada predlaže put u civilizaciju koja drži zajedno politiku i vjeru, ne miješajući ih niti razdvajajući, jasno osuđujući fundamentalizam i ekstremizam.

Kongres je diskutirao i odobrio Završnu deklaraciju, koja je u kontinuitetu s onom potpisanom u Abu Dhabiju u veljači 2019. o ljudskom bratstvu. Volim tumačiti ovaj korak naprijed kao plod putovanja koje je počelo puno prije. Tu mislim na povijesni Međureligijski susret za mir koji je sazvao sveti Ivan Pavao II. u Asizu 1986. Mislim na dalekovidni pogled svetog Ivana XXIII. i svetog Pavla VI., a također i na onu velikih duša drugih religija – posebno ističem sjećanje na Mahatmu Gandhija. Ali, kako da se ne prisjetimo tolikih mučenika, muškaraca i žena svih dobi, jezika i nacija, koji su životom platili vjernost Bogu mira i bratstva? Znamo: važni su svečani trenutci, ali onda je to svakodnevna obveza, to je konkretno svjedočenje koje gradi bolji svijet za sve.

Osim Kongresa, ovo putovanje dalo mi je priliku susresti vlasti Kazahstana i Crkvu koja živi u toj zemlji.

Nakon što sam posjetio predsjednika Republike, kojem još jednom zahvaljujem na susretljivosti, otišli smo u novu Koncertnu dvoranu, gdje sam mogao razgovarati s guvernerima, predstavnicima civilnog društva i diplomatskog zbora. Istaknuo sam poziv Kazahstana da bude zemlja susreta: u njemu živi u suživotu oko sto pedeset etničkih skupina i govori se više od osamdeset jezika. Ovaj poziv, koji je zbog svojih geografskih karakteristika i svoje povijesti, prihvaćen je i prigrljen kao put koji zaslužuje ohrabrenje i podršku.

Isto tako, podržao sam i potaknuo nastavak izgradnje sve zrelije demokracije, sposobne učinkovito odgovoriti na potrebe društva u cjelini. To je težak zadatak, koji traži vrijeme, ali potrebno je priznati da je Kazahstan donio vrlo pozitivne odluke, poput one da kaže "ne" nuklearnom oružju kao i dobre energetske i ekološke politike.

Što se tiče Crkve, bio sam tako sretan što sam upoznao zajednicu sretnih, radosnih ljudi, s entuzijazmom. Katolika je malo u toj tako velikoj zemlji. Ali, to stanje, ako se živi s vjerom, može uroditi evanđeoskim plodovima: prije svega blaženstvom malenosti, biti kvasac, sol i svjetlo oslanjajući se samo na Gospodina, a ne na neki oblik ljudske relevantnosti. Nadalje, malobrojnost poziva da se razvijaju odnosi s kršćanima drugih vjeroispovijesti, a također i bratstvo sa svima. Da, tako malo stado, ali otvoreno, ne zatvoreno, koje se ne ograđuje, brani, otvoreno i prepuno povjerenja u djelovanje Duha Svetoga, koji slobodno puše gdje i kako hoće. Sjetili smo se mučenika tog svetog Božjeg naroda, muškaraca i žena koji su u dugom razdoblju progonstva toliko trpjeli za vjeru.

S ovim malim, ali radosnim stadom slavili smo Euharistiju, također u Nur-Sultanu, na trgu Expo 2017, okruženi ultramodernom arhitekturom. Bilo je to na blagdan Uzvišenja Svetog Križa. I to nas potiče na razmišljanje: u svijetu u kojem su napredak i nazadovanje isprepleteni, Kristov križ ostaje sidro spasenja: znak nade koja ne razočarava jer se temelji na ljubavi Boga, milosrdnog i vjernog. Zahvaljujemo mu za ovo putovanje i molimo da ono bude bogato plodovima za budućnost Kazahstana i za život Crkve hodočasnika u toj zemlji - kazao je Sveti Otac.

Pogledajte kako je klapa Sveti Juraj zapjevala Gospi na Trgu sv. Petra u Vatikanu.