Papa: ''Samo ako se naučimo odmarati, možemo suosjećati!''
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, ugodna vam nedjelja!
Evanđelje današnje liturgije (Mk 6,30-34) pripovijeda da su se apostoli, vrativši se s poslanja, okupili oko Isusa i rekli mu što su činili. On im je zatim rekao: ''Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.'' (r. 31). Međutim, ljudi su shvatili kamo namjeravaju otići pa, kada su sišli s lađe, Isus nađe mnoštvo koje ga je čekalo, sažali se nad njim i poče ga poučavati (r. 34).
Imamo s jedne strane poziv na odmor, a s druge suosjećanje s mnoštvom. Čine se kao dvije nepomirljive stvari, no one idu zajedno: odmor i suosjećanje. Usredotočimo se na trenutak na ovim pojmovima.
Isusa brine umor učenika. Možda shvaća opasnost koja se također može ticati i našeg života i našeg apostolata, kada zbog, na primjer, entuzijazma u vršenju poslanja, kao i uloge i zadaća koje su nam povjerene, postajemo žrtve vlastitog aktivizma, postajemo previše zabrinuti za stvari koje trebamo učiniti i rezultate koje trebamo postići. A onda se dogodi da se uznemirimo i izgubimo iz vida ono bitno, zbog čega ostajemo bez snage i osjetimo umor u tijelu i duhu. To je važno upozorenje za naš život, za naše društvo koje je često zarobljenik žurbe, ali i upozorenje za Crkvu i za pastoralni život: čuvajmo se diktature rada!
Istovremeno, odmor koji Isus predlaže nije bijeg od svijeta, povlačenje u osobno blagostanje; naprotiv, kad se suoči s iscrpljenim ljudima, On osjeća suosjećanje. I tako iz Evanđelja učimo da su ove dvije stvarnosti – odmor i suosjećanje – povezane: samo ako se naučimo odmarati, možemo suosjećati. Moguće je imati suosjećajan pogled, koji zna dokučiti potrebe drugih, samo ako nas ne izjeda žurba, ako nam srce ne izjeda tjeskoba činjenja, samo ako se znamo zaustaviti da bismo susreli i saslušali one oko nas.
Stoga se, draga braćo i sestre, trebamo zapitati: znam li zastati tijekom dana? Znam li odvojiti trenutak šutnje da budem sam sa sobom i s Gospodinom ili sam uvijek u žurbi? Znam li pronaći trenutak unutarnje 'osame' usred svakodnevne buke i aktivnosti? Obvežimo se, pogotovo sada kada je ljeto: pokušajmo usporiti, zastanimo malo da promotrimo prirodu i budemo s ljudima koje volimo, nemojmo zanemariti razgovor s Bogom. To će nas učiniti pažljivima i sposobnima za suosjećanje.
Neka nam Presveta Djevica pomogne da se i usred svih svakodnevnih aktivnosti odmaramo u Duhu te da budemo raspoloživi i suosjećajni prema drugima.
