Papa: 'Samo jedan osmijeh može dati smisao bolesnikovu danu'

Papa Franjo danas je ponovno bio u bolnici 'Gemelli' kako bi se sa zahvalnošću, kako je rekao, spomenuo 60. obljetnice Fakulteta medicine i kirurgije, ostvarenoga sna oca Agostina Gemellija, ali i kako bi zahvalio za brigu i naklonost koje su mu pružene tijekom boravka u bolnici u srpnju ove godine, piše 'Vatican News'.

Tijekom Mise koju je slavio na otvorenom, Papa se u propovijedi obratio ponajviše liječnicima, doktorandima, medicinskim sestrama i tehničarima, ohrabrujući ih kako bi njihov rad poprimio duboko značenje i ne bi postao jednostavno teret, nešto što prolazi ne ostavljajući trag.

– Dobro je, navečer, prisjetiti se lica koja smo sreli, primljene osmijehe, lijepe riječi. To su sjećanja na ljubav i pomažu našem pamćenju da pronađe sebe. Koliko su u bolnicama važna ta sjećanja! Ona mogu bolesnikovu danu dati smisao. Bratska riječ, osmijeh, milovanje po licu; to su sjećanja koja liječe iznutra, dobra su za srce. Nemojmo zaboraviti terapiju sjećanja – rekao je Papa.

'Sjećanje' je jedna od triju riječi o kojima je Papa govorio u propovijedi na prvi petak u mjesecu, dan posvećen Presvetom Srcu Isusovu, a kojemu je posvećeno i Sveučilište, usredotočio upravo na srce koje kuca, koje nudi milosrđe, koje ljubi i govori, koje daje život.

– To je srce koje potiče ganuće, sposobnost koju smo, u današnjoj žurbi, među tisuću stvari i stalnih briga, izgubili. To je gubitak sjećanja i pamćenja. Bez sjećanja se gube korijeni, a bez korijena se ne raste. Dobro nam čini njegovati sjećanje na one koji su nas voljeli, brinuli se za nas, podizali nas. Danas bih želio ponovno reći 'hvala' za brigu i ljubav koje sam ovdje primio. Mislim da nam u ovo vrijeme pandemije dobro čini podsjećanje i na najteža razdoblja; ne zato da bismo se rastužili, nego da ne zaboravimo i da nas usmjerava u odlukama u svjetlu vrlo nedavne prošlosti – istaknuo je Sveti Otac.

Druga riječ o kojoj je Papa razmišljao u propovijedi jest 'zanos'.

– Iz ranjenoga srca Isusova izbijaju krv i voda, a to pokazuje veliku Božju nježnost, ljubav, ali i koliko je patnje koštalo naše spasenje. U nježnosti i boli, to srce otkriva čime je Bog zanesen – čovjekom, onim odbačenim, ožalošćenim i napuštenim, i daje nam upoznati Božji stil koji čine blizina, suosjećanje i nježnost. Kad služimo onima koji trpe, tješimo i veselimo Srce Kristovo. Razderano Božje srce jest rječito. Govori bez riječi, jer je čisto milosrđe, ljubav koja je ranjena i daruje život. Ono je Bog s blizinom, suosjećanjem i nježnošću. Molimo za milost da se gorljivo posvetimo čovjeku koji trpi, da se zanesemo svojom službom, kako bi Crkva, prije riječi koje treba reći, očuvala srce koje kuca iz ljubavi. Prije nego što progovori, neka nauči čuvati srce ljubavi – rekao je papa Franjo.

Utjeha, treća riječ na koju se papa Franjo osvrnuo u propovijedi, snaga je koja dolazi od onih koji su s nama. Spominjući pandemiju i krhkost koju je izazvala u nama, Papa je potaknuo da pogledamo Srce Isusovo koje nas ohrabruje u teškoćama, pred tolikim neizvjesnostima koje nas plaše.

– Koliko je danas rijetkih i nepoznatih bolesti. Kako je teško ići u korak s patologijama, ustanovama za liječenje, zdravstvom koje je doista onakvo kakvo treba biti, za sve ljude. Mogli bismo se obeshrabriti. Zato nam je potrebna utjeha. Srce Isusovo kuca za nas u ritmu riječi: 'Hrabro, ne boj se!' Gospodin Bog tvoj veći je od tvojih boli, uzima te za ruku i miluje te, blizu ti je, suosjećajan, nježan. On je tvoja utjeha. Prihvatimo novu perspektivu i gledajmo stvarnost iz veličine Isusova Srca kako bismo bili otvoreni za druge, spremni prihvatiti one koji su u potrebi i koji nam se približe – naglasio je.

– Molimo Presveto Srce Isusovo milost da budemo sposobni tješiti. To je milost koju valja tražiti, dok se hrabro zauzimamo da se otvorimo, da si pomažemo, nosimo teret drugih. To vrijedi i za budućnost zdravstva, posebno katoličkoga. Valja dijeliti, uzajamno se podupirati, ići zajedno naprijed – zaključio je papa Franjo.