Papa se tijekom opće audijencije osvrnuo na putovanje u Budimpeštu i Slovačku

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas vam želim govoriti o apostolskom putovanju u Budimpeštu i Slovačku, koje je završeno prije samo tjedan dana, prošle srijede. Sažeo bih to ovako: bilo je to hodočašće molitve, hodočašće korijenima, hodočašće nade.

1. Prvi dio putovanja bio je u Budimpešti, na završnoj svetoj Misi Međunarodnog euharistijskog kongresa, odgođenog godinu dana zbog pandemije. Veliko je bilo sudjelovanje na ovoj proslavi. Sveti Božji narod, na Dan Gospodnji, okupio se pred otajstvom Euharistije, iz koje se neprestano rađa i obnavlja. Bio je zagrljen križem koji je stajao iznad oltara kako bi pokazao isti smjer na koji je ukazala Euharistija, to jest put ponizne i bezinteresne ljubavi, velikodušne ljubavi, pune poštovanja prema svima; vjere koja čisti od svjetovnosti i vodi do onog bitnog.

Molitveno hodočašće završilo je u Slovačkoj na blagdan Djevice Marije Žalosne. I tamo, u Šaštinu, u svetištu Djevice Marije od Sedam žalosti, mnoštvo vjernika okupilo se na blagdan Majke, koji je ujedno i nacionalni vjerski blagdan. Moje je hodočašće tako bilo hodočašće molitve u srcu Europe, koje je započelo klanjanjem, a završilo pučkom pobožnošću. Upravo je na to prije svega pozvan narod Božji: klanjati se, moliti, koračati, hoditi, činiti pokoru i u tome osjetiti mir, radost koju nam daje Gospodin. A to ima posebnu važnost na europskom kontinentu, gdje se Božja prisutnost smanjuje u konzumerizmu i u 'širenju' jedne misli koja proizlazi iz mješavine starih i novih ideologija. Čak i u tom kontekstu, odgovor koji ozdravlja dolazi iz molitve, iz svjedočenja, iz ponizne ljubavi.
To sam vidio u susretu sa svetim Božjim narodom: vjernim narodom, koji je pretrpio od ateističkog progona. Vidio sam to i na licima naše židovske braće i sestara, s kojima smo se sjetili Šoe. Jer nema molitve bez sjećanja.

2. Drugi aspekt: ​​ovo putovanje bilo je hodočašće korijenima. U susretima s braćom biskupima, i u Budimpešti i u Bratislavi, mogao sam dotaknuti zahvalno sjećanje na korijene vjere i kršćanskog života, žive u sjajnom primjeru svjedoka vjere, poput kardinala Mindszentyja i Koreca, poput blaženog biskupa Pavela Petera Gojdiča. Korijeni koji sežu duboko u deveto stoljeće, sve do evangelizacije svete braće Ćirila i Metoda, koji su pratili ovo putovanje kao trajna prisutnost. Snagu tih korijena osjetio sam u slavljenju božanske liturgije prema bizantskom obredu, u Prešovu, na blagdan Svetog Križa. U pjesmama sam osjetio kucaje srca svetog Božjeg naroda, iskovano tolikim patnjama pretrpljenim za vjeru.

Više puta sam inzistirao na činjenici da su ti korijeni uvijek živi, ​​puni životnosti Duha Svetog, te da se kao takvi moraju čuvati: ne kao muzejski artefakti, ne ideologizirani i iskorišteni za prestiž i interese moći, za konsolidaciju zatvorenog identiteta. Ne. To bi značilo izdati ih i učiniti neplodnima! Ćiril i Metod nisu primjeri za pamćenje, već uzor za oponašanje, učitelji od kojih uvijek možemo naučiti duh i metodu evangelizacije, kao i građansku zauzetost, tijekom ovog putovanja u srce Europe često sam mislio na očeve Europske unije. Tako shvaćeni i proživljeni, korijeni su jamstvo budućnosti: iz njih niču debele grane nade.

3. Evo i trećeg aspekta ovog putovanja: bilo je to hodočašće nade. Vidio sam puno nade u očima mladih ljudi, u nezaboravnom susretu na stadionu Košice. Posebno u doba pandemije, ovaj trenutak slavlja bio je snažan i ohrabrujući znak, također zahvaljujući prisutnosti brojnih mladih bračnih parova sa svojom djecom. Koliko je snažno i proročansko svjedočanstvo blažene Ane Kolesárová, slovačke djevojke koja je pod cijenu vlastitog života branila svoje dostojanstvo od nasilja: svjedočanstvo koje je aktualno sada više nego prije jer, nažalost, nasilje nad ženama otvorena je rana.

Vidio sam nadu u tolikim ljudima koji se tiho brinu za druge. Mislim na sestre Misionarke ljubavi u centru 'Betlehem' u Bratislavi, koje primaju beskućnike. Mislim na romsku zajednicu i na one koji se trude i zalažu na putu bratstva i uključenosti. Bilo je dirljivo biti na slavlju romske zajednice: jednostavna proslava, koja je odražavala Evanđelje.

Draga braćo i sestre, ova se nada ostvaruje, konkretizira se samo ako se izgovara s još jednom riječi: zajedno. U Budimpešti i Slovačkoj našli smo se zajedno s različitim obredima Katoličke Crkve, zajedno s braćom drugih kršćanskih vjeroispovijesti, zajedno s braćom Židovima, zajedno s vjernicima drugih religija, zajedno s najslabijima. To je put, jer budućnost će biti u nadi ako bude zajedno.

Nakon ovog putovanja, u srcu mi je velika 'hvala'. Hvala biskupima i civilnim vlastima; hvala svim suradnicima u organizaciji; hvala brojnim volonterima; hvala svima onima koji su molili. Molimo vas da dodate još jednu molitvu, kako bi sjeme posijano tijekom putovanja donijelo dobre plodove.