Papa u podnevnom nagovoru: "Nezahvalnost rađa nasilje, dok jednostavno 'hvala' može donijeti mir"

Tradicionalni nagovor Svetog Oca prije molitve Angelusa prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje nam danas predstavlja dramatičnu prispodobu s tužnim završetkom (usp. Mt 21,33-43). Vlasnik dijela zemlje zasadio je ondje vinograd i dobro ga je njegovao. Jer je morao otići, povjerava ga vinogradarima. U vrijeme žetve šalje svoje sluge da uzmu urod. Ali vinogradari ih maltretiraju i ubiju; tada gospodar pošalje svoga sina, no oni i njega ubiju. Kako to? Što je pošlo po zlu?

Gospodar je sve dobro učinio, s ljubavlju: sam se trudi, sadi vinograd, ograđuje ga ogradom da ga zaštiti, kopa rupu za tijesak i podiže kulu (usp. r. 33). Zatim vinograd povjerava vinogradarima, iznajmljuje im svoje dragocjeno imanje i prema njima postupa pošteno, da vinograd bude dobro obrađen i da donese plodove. S obzirom na uvjete, berba bi trebala završiti dobro, u svečanom ozračju, poštenom podjelom uroda na zadovoljstvo svih.

No u glave vinogradara uvukle su se nezahvalne i pohlepne misli: ''Ne trebamo ništa dati gospodaru. Plod našeg rada je samo naš. Ne moramo nikome odgovarati!'' A to nije istina: trebali bi biti zahvalni za ono što su dobili i kako se prema njima ponašalo.

Međutim, nezahvalnost raspiruje pohlepu i u njima sve više raste osjećaj bunta, koji ih navodi da stvarnost vide na iskrivljen način, da osjećaju da su oni zaslužni, a ne dužni gospodaru koji im je dao posao. Kad vide sina, čak idu toliko daleko da kažu: ''Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!'' (r. 38). I od vinogradara postaju ubojice.

Ovom prispodobom Isus nas podsjeća što se događa kada si čovjek umisli da je sam sebe stvorio i zaboravi biti zahvalan, zaboravi temeljnu stvarnost života: da dobro dolazi od Božje milosti, od Njegova besplatnog dara. Kad to zaboravimo, svoje stanje i ograničenja ne doživljavamo više s radošću da smo voljeni i spašeni, već s otužnim zavaravanjem da nam ne trebaju ni ljubav ni spasenje. Više ne dopuštamo da nas vole i postajemo zarobljenici vlastite pohlepe, potrebe da imamo nešto više od drugih, želje da se ističemo iznad drugih. Otud toliko nezadovoljstva i predbacivanja, toliko nerazumijevanja i zavisti; a tjerani ogorčenošću možemo upasti u vrtlog nasilja. Da, draga braćo i sestre, nezahvalnost rađa nasilje, dok jednostavno "hvala" može donijeti mir!

Zapitajmo se stoga: shvaćam li da sam život i vjeru dobio na dar i da sam i ja sam dar? Vjerujem li da sve počinje milošću Gospodnjom? Shvaćam li da koristim darove besplatno, da sam voljen i spašen besplatno? I iznad svega, u odgovoru na milost, znam li zahvaliti? Riječ 'hvala' je mala, koju svaki dan iščekuju Bog i naša braća. Zapitajmo se je li ova mala riječ, 'hvala', prisutna u našim životima.

Neka nam Marija, čija duša veliča Gospodina, pomogne od zahvalnosti učiniti svjetlo koje svakog dana izvire iz srca.