Papa Franjo: "Živim li dosljedno svoju vjeru?"

Današnji nagovor pape Franje, koji je izrekao prije molitve Angelusa pred vjernicima okupljenima na Trgu svetog Petra u Vatikanu, prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, ugodna vam nedjelja! 

U Evanđelju današnje liturgije (usp. Mk 7,1-8.14-15.21-23) Isus govori o čistom i nečistom: temi koja je bila vrlo draga Njegovim suvremenicima, a koja je uglavnom bila povezana s obdržavanjem obreda i pravila ponašanja; izbjegavati svaki kontakt sa stvarima ili ljudima koji se smatraju nečistima i, ako se to dogodi, izbrisati 'mrlju' (usp. Lev 11 – 15). 

Neki pismoznanci i farizeji, strogi promatrači ovih normi, optužuju Isusa da je svojim učenicima dopuštao da uzimaju hranu "nečistim rukama'', to jest ''neopranim rukama" (Mk 7,2). On se služi ovom prigodom da ih pozove na razmišljanje o značenju čistoće. 

Ona – kaže Isus – nije vezana uz vanjske obrede, nego prije svega uz unutarnje raspoloženje. Naime, da bi bili čisti, nije potrebno više puta prati ruke; ako gajite zle namisli, lakomstva, uznositost, bezumlje ili zle nakane kao što su  prijevara, krađa, opakosti i lakomstva. (usp. Mk 7,21- 22). To je ritualizam koji ne vodi rastu u dobroti. Dapače, ponekad može dovesti do zanemarivanja ili čak opravdavanja, u sebi i u drugima, izbora i stavova suprotnih milosrđu, koji ranjava dušu i zatvara srce. 

A to je važno i za nas: ne možemo, na primjer, izaći sa svete Mise i već na vratima crkve ružno i nemilosrdno ogovarati sve i svakoga. Ili se pokazivati pobožnim u molitvi, ali onda se kod kuće prema članovima svoje obitelji odnositi hladno i distancirano, ili zanemariti svoje starije roditelje kojima je potrebna pomoć i blizina (usp. Mk 7,10-13). Ili čak biti naizgled jako pravedan prema svima, možda čak i volontirati i činiti ponešto dobrotvorno, ali onda iznutra gajiti mržnju prema drugima, prezirati siromašne i najmanje ili se ponašati nepošteno u svom poslu.

Time se odnos s Bogom svodi na vanjske geste, a iznutra ostajemo zatvoreni za pročišćujuće djelovanje Njegove milosti, prepuštajući se mislima, porukama i ponašanjima bez ljubavi. 

Ne, nismo stvoreni za to, nego za istinsku čistoću: onu koju nam Bog daje, ako mu dopustimo da odagna od nas svaku sjenu sebičnosti, oholosti i osuđivanja, da nas oblikuje na sliku svoga Sina Isusa (usp. Rim 8,29) koji je dao svoj život za nas (usp. 1 Iv 3,16). 

Zapitajmo se, dakle: živim li dosljedno svoju vjeru? Ono što govorim u molitvi, konkretiziram li u osjećajima, riječima i djelima kroz bliskost i poštovanje svoje braće?  

Neka nam Marija, prečista Majka, pomogne da svoj život, u ljubavi koju osjećamo i prakticiramo, učinimo štovanjem Bogu ugodnim (usp. Rim 12,1)