Papa: ''Znam li se u kušnjama sjetiti trenutaka u kojima smo iskusili prisutnost i pomoć Gospodina?''
''Kad dođe neka oluja, dopuštam li da me obuzme uznemirenost ili se privijam uz Njega, da nađem spokoj i mir, u molitvi, u tišini, u slušanju Riječi, u klanjanju i u bratskom dijeljenju vjere?''
Na 12. nedjelju kroz godinu, papa Franjo, prije molitve Angelusa, izrekao je svoj podnevni nagovor koji prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas nam Evanđelje predstavlja Isusa koji je na lađi sa svojim učenicima, na Tiberijadskom jezeru. Iznenada dolazi jaka oluja i brod je u opasnosti da će potonuti. Isus, koji je spavao, probudi se, zaprijeti vjetru i sve se smiri (usp. Mk 4,35-41).
Večer prije Isus je bio taj koji je rekao učenicima da uđu u čamac i prijeđu jezero. Bili su stručni u svom poslu, ribari, i to je bilo njihovo životno okruženje; ali oluja bi im mogla stvoriti poteškoće. Čini se da ih Isus želi iskušati. No, ne ostavlja ih same, ostaje s njima na brodu, mirno, dapače, čak i spava. A kad izbije oluja, On ih svojom prisutnošću umiruje, ohrabruje, potiče na više vjere i izvodi ih iz opasnosti. Zašto se tako ponaša?
Kako bi učvrstio vjeru učenika i učinio ih hrabrijima. Oni iz tog iskustva izlaze svjesniji Isusove snage i Njegove prisutnosti među njima; postaju jači i spremniji suočiti se s drugim preprekama i poteškoćama, uključujući i strah od odvažnog naviještanja Evanđelja. Nakon što nadvladaju ovaj ispit s Njim, moći će se suočiti s brojnim drugim, sve do križa i mučeništva, kako bi donijeli Evanđelje svim ljudima.
A Isus čini isto i s nama, osobito u Euharistiji: okuplja nas oko sebe, daje nam svoju Riječ, hrani nas svojim Tijelom i svojom Krvlju, a zatim nas poziva da krenemo u dubinu, da prenesemo svima ono što smo čuli i dijelimo sa svima ono što smo primili, u svakodnevnom životu, čak i kada je teško. On nas ne štedi od nevolja, ali nam, ne napuštajući nas, pomaže da se s njima suočimo. Tako i mi, pobjeđujući ih uz Njegovu pomoć, sve više učimo prionuti uz Njega, pouzdati se u Njegovu moć, koja daleko nadilazi naše mogućnosti; hrabrošću i veličinom srca nadvladavamo neizvjesnosti i kolebanja, zatvorenost i predrasude. Recite svima da je Kraljevstvo nebesko prisutno, da je ovdje i da s Isusom kraj sebe možemo učiniti da se širi nadilazeći svaku prepreku.
Zapitajmo se, dakle: znam li se u kušnjama sjetiti trenutaka u kojima smo iskusili prisutnost i pomoć Gospodina u svom životu? Kad dođe neka oluja, dopuštam li da me obuzme uznemirenost ili se privijam uz Njega, da nađem spokoj i mir, u molitvi, u tišini, u slušanju Riječi, u klanjanju i u bratskom dijeljenju vjere?
Neka nam Djevica Marija, koja je s poniznošću i hrabrošću prihvatila Božju volju, u trenutcima poteškoća podari mir i spokoj u Njemu.